Ti si nešto najljepše

Start from the beginning
                                    

– Dobro. Dobro, morao sam pitati, razumiješ. Ne mogu dozvoliti da se zajebeš pa da patiš kao patika opet.

– Hvala ti brate. Hvala što me voliš i što brineš. – on mi stegne rame. U tom spazim Marinu kako parkira svoje skuterče ispred lokala. Ta nikada ne kasni na posao. Uvijek dođe ranije, popije piće sa mnom i sve lijepo na vrijeme odradi. Zlata vrijedi moja Mare. Spazi je i Damjan, pa veselo protrlja ruke. I taman kad sam pomislio da će joj nešto zapjevati, to se i dogodi.

Joj Mare Mariška, lapiš mene za miška! Oj, Mariška, Mariška, laaaapiš mene za miška!" Cijeli lokal se odvaljuje od smijeha. Vidim da se Mare namrčila, e sad će pjevač da obere bostan. Ostavi kacigu na šank, priđe direkt njemu pa kad ga rođače lapila za muda njemu oči ispale.

– Evo dragi, ispunjavam ti želju. Je li ugodno? – gotov je. Poplavio je, a ova ne pušta.

– Puštaj svega ti!

– Pa, što je sad, nisi li to želio?

– To Marina sestro slatka, otkini mu tu paliju, osveti sve žene ovog grada, mamicu mu doktorsku, puj! – neke cure dobacuju iz ćoška, nastade opća tarapana, ljudi se smiju, dovikuju, a ona me pogleda, namigne pa pusti nesretnika da diše.

– Hoćeš još pjevati svoje jebene pjesmice mojoj malenkosti ti jedan jebozovni doktore? – ovaj odmahuje glavom – Hoćeš li još željeti da te Mare lapi za miška?

– Jok, Boga mi moga, nikad više.

– Tako. Tako. Dobar dečko! Ajd' sad sjedi tu i budi miran.

– Igore svega ti daj leda, ima muda da mi oteknu kao dinje.

– O, onda se nama javi doktore. Taman ćeš onda uspjeti popuniti tu prazninu u gaćama. – cure ga satiru.

– Ma što vi znate kokoške, jeste li provjerile možda nekada? Da jeste sigurno ne bi pričale takve gluposti. Slobodno možete da provjerite kad god želite, da same svoje riječi pojedete.

– Što ima gazda? – Marina odmahne glavom na ove budale pa pokaže rukom Igoru da nam naspe piće. – Nisam te vidjela dva dana. Gdje si lutao?

– Joj Mare ne bi mi vjerovala da ti kažem što se sve dogodilo.

– Pričaj šećeru, slušam ja tebe.

– Joj da znaš samo šta ti je ljubavnik sve saznao mala divljakušo što mi muda pokida.

– Maksim nije moj ljubavnik. On je moj bivši povremeni seks partner, ništa više.

– Jest jebi ga kao sparing partner. Isprebijate jedno drugo, a sutra sve normalno.

– Ti doktore najbolje znaš kako je to. O sorry, zapravo ne znaš. Ti ni ne pamtiš kako su tvoje sparing partnerice izgledale, a kud da ostaneš dobar s njima.

– Pa, gospođice Tanosova jebena Infiniti rukavice čeličnog stiska i ti od sada možeš da zaboraviš na svog sparing partnera, jer je našao curu. – okrene se prema meni s osmijehom.

– Zbilja? Curu? Nemoj jeb..! Pričaj, tko je, kakva, je, odakle je? – Damjan okrene očima pa pritisne onaj led na jaja.

– Joj Mare... Pa, to je... – i onda je ugledam na vratima – Tihana! – oči mi same ispadnu kad vidim to lijepo lice, Marina se nasmiješi pa odmahne glavom, a ja krenem prema njoj.

– Zdravo Maksime. – kaže, pa mi nježno poljubi obraz – Damjane! – kimne mu, on mahne.

– Otkud ti?

– Pa, nisam nikada bila ovdje, a danas mi je zadnji slobodan dan, pa sam mislila možda... Ako želiš da popijemo nešto ili da odemo negdje na kavu, ili možemo negdje prošetati, ono...

🍃 Obećanje 🍃🔚Where stories live. Discover now