Bio sam na vrhu svijeta. Imao sam sve. A onda je došao trenutak kada se sve srušilo...
Nakon što sam se probudio i shvatio da sam dobio još jednu šansu da živim nisam mogao misliti na išta drugo osim na obećanje koje sam dao. "Gdje god bila, ja ću t...
Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.
– Znači ovo se ne događa! Ne mogu vjerovati! – bijesno stegne šake, pa navuče onaj paravan nazad.
– Stani! Čekaj, molim te! – ustanem i otkrilim ga, a ona stoji i drži ruke na očima – Molim te oprosti!
– Oprosti? Oprosti? To je sve što imaš reći? Nemaš pojma koliko te mrzim Maksime Mladenović.
– Ne znam što drugo da kažem. – shvaćam da zvučim jebeno očajno, ali dok gledam kako se njene oči pune suzama, najradije bih zaplakao skupa s njom – Nisam znao da je ovdje sahranjen. Nisam znao da si ti njegova zaručnica. Tako mi je jako, jako žao.
– Ubio si ga! – krenem da kažem da nisam, ali me moja istina zaustavi. Ne mogu je lagati, ne mogu lagati sebe. Istina je, ja sam ga ubio, ja sam kriv što je mrtav.
– Molim te, nisam to htio. Nitko to nije htio. To je bila nesreća. Moraš razumjeti...
– Nemam što razumjeti. Razumijem samo to da si mi otkinuo komad srca i zgazio ga poput opuška cigarete. Proklet bio dan kada je sjeo s tobom u taj auto. Prokleta neka sam i ja što je živio za to da mi ispuni svaku želju.
– On te volio. Jako puno.
– Ma što ti znaš magarče? Što ti znaš o njemu, o meni? Nemaš ti pojma. Samo...Samo začepi i ne progovaraj više. Ne mogu te slušati, ne mogu te gledati, želim te pokidati. – priđem, pa stanem ispred nje, onako gol do pasa i udahnem duboko.
Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.
– Onda udri! Ako će ti od toga biti bolje, evo, tu sam. Nemoj se suzdržavati. Udaraj, kidaj, čupaj. Naplati mi svaku svoju suzu, naplati svu bol koju si proživjela i koja još teče tvojim venama, jer ja sam za to kriv. Samo udaraj jako, da svaka stanica u mom tijelu osjeti tvoju bol. – ona me gleda smrknuta lica. Uhvatim joj ruku, a ona ustukne.
– Hajde, što čekaš? Želiš me pokidati? Samo naprijed, neću se ni maknuti. Zaslužio sam to. Zaslužio sam mnogo gore stvari.
– Pusti me idiote! Što to govoriš? Ne želim te udarati. Ne želim to. Ne želim te ni dotaknuti... Samo me pusti. – odmakne se i okrene mi leđa. Priđem, a miris njene kose zamuti mi vid. To je tako poznat miris i srce mi počne jače tući. Ne znam odakle ga poznajem, ne znam ni zašto samo želim zagnjuriti lice u njenu kosu i ostati tako. Koji mi je vrag?
