🍃 Obećanje 🍃🔚

Istina

– Nisam kod koke, kod Maksonje sam.

– A sad ste postali gej partneri? Luzeri!

– Ne seri mali, kad ti dođem doma ima da te očerupam za te šiške.

– Samo hajde seronjo doma sam, čekam te.

– E, super što si doma, moraš nahraniti Thora i Stiva Rodžersa.

– Daj, nemoj da ja hranim tvoje mačkurine. Idu mi na živce imaju veća muda od mene.

– Zato su to junačine, a ne kao ti čačkalice. I otvori im gore prozor neka idu kenjati van i da mogu ići mace bariti. I obavezno svakom u njegovu posudu. Thor voli govedinu, Kapetan piletinu.

– Ma jebe mi se, neka žderu što dobiju.

– Mali, ukinut ću ti sportske kanale ne zajebavaj se sa mnom.

– Ajd dobro seronjo. Kaže Vanja da joj treba recept za „Ono njeno". Bolje da ne znam što je.

– Neka nazove Irenu, ja sam na godišnjem od jučer. Pustit će joj recept bez brige.

– Ok. Kad si doma? Hoćeš bar večerati s nama?

– Naravno. Idem s Kraljem malo bazati, a za večeru se vidimo.

– Ajd bok doktore seratore! – mali prekine vezu, a ja se nasmijem. Koje su to dvije lude mila moja mati.

– Zbilja si dao mačkama imena Thor i Steve Rogers?

– Naravno. Pa tko su seksi Marvelovi junaci jebote? Bog groma i Kapetan Amerika.

– Meni bogami Crna udovica, totalno je preseksi Natasha...

– Ti nemaš pojma.

– Ti si doktor djevojci tvog brata? Zar to nije malo, ono čudno?

– Zašto bi bilo čudno. Bio sam njezin doktor prije nego je upoznala govance od mog brata. Maksonja ja sam profesional čovječe. Ona je pacijentica kao i sve druge. Mi u obitelji imamo taj krug povjerenja, razumiješ.

– Da. Da. – otpije svoju kavu – Stari je u Splitu. Veli kad dođe hoće da razgovaramo. Misli da sam ljut na njega.

– Na Toleta? Pa, nisi valjda?

– Ma, nisam. Nemam zašto biti ljut na njega. Učinio je što je smatrao najboljim.

– To je radio cijelog života.

* * * *

Sjedimo u lokalu, ljudi dolaze, prolaze, piju, smiju se. Mare se domunđava s nekim tipom s druge strane šanka, a Gino gleda kroz prozor. Najednom skoči i izleti van. Koji njemu bi? Vraća se unutra sa onom doktorkom od sinoć. Smijulje se oboje, pa priđu.

– E, Maksonjo, kralju naš, upoznaj doktorku Lanu Filipović. Ona ti je...

– Znam tko je ona. Rekao si mi sinoć. Tristo četrdeset i osam puta – pružim joj ruku, ona uzvrati. – Vjerujem da nemaš baš dobro mišljenje o meni, ali hvala što si mi ipak pružila ruku.

– Maksime, moje mišljenje je tebi kao i ostatku svijeta totalno nebitno. Bitno je samo ono što ti misliš o sebi i... o svemu tome.

– Kako je ona? – upitam, a ona složi kučeću facu.

– Brineš se za nju?

– Naravno. Nije bila dobro.

– Pa, nisi ni ti. – čuj ovoga.

– Što se desilo tvojim rukama?

– Ovaj... Mala nezgoda – slažem, a Damjan okrene očima.

– Pa lijepa doktorko nije samo tvoja mala čivava imala neki slom. Ovaj je majmun slomio cijeli stan. Moramo ići kretenu kupiti pola novog namještaja.