⏪ avioni od kartona ⏩

Konji našeg vjetra

Bosim stopalima tapšam blato dok
Haljina mi otima kamenčiće zemlji
Jedna ruka drži čvrsto krute uzde
Čiji mi se uzorci utiskuju u prste
Druga lijeno puzi zrakom
Letimično mazeći konja
Čijih koraka ritam mami me na trk
I uskuhava mi misli dok ne poludim
Od tako jednostavnog poriva
Tad u jednom skoku napustim zemlju
Stopala vinem u zrak u istinskoj ljubavi
Zagrljajem bez sedla pozdravim dlaku kratku
Uzde sigurno u mojoj ruci
Pustim ih
Privinem se uz sigurno tijelo kao dijete
On me osjeti i prihvati moju ljubav bez riječi
Noge hodaju, noge lete
I krećemo
Sve ostavljam iza sebe
U jednom skoku preskačemo polja
Brže, brže, brže
Slijedi moje naredbe bez riječi
Kao da nešto više od sreće nas veže
Kao da smo ludi kentaur, jedno biće
Ako voli kopita svoja više od prstiju
Skačemo preko jezera
Jurimo niz gustu travu
Vjetar mi čupa kosu
I pomućuje misli
Pa dugo, dugo pratim trk svojih ideja
Koje brže su od dlakavih udova
I nose me dalje od pustih ravnica
Vode skroz u vremena koja nikad neću vidjeti
Na puteve kojima nikad neću kročiti
Gotovo da vidim praunuke unuka
Svoje buduće djece
Konji koje danas jašemo
Za našu djecu bit' će kosturi
Jurit će poljima na jednorozima
Brzima poput vjetra
Snažnima poput vjetra ili
Čak na samom vjetru
Al' taj vjetar neće biti ni sličan ovom
Koji grivu upetljava mi s kosom
I konji koje konjima neće zvati
Neće gorjeti istim žarom
Pod kojim stopala me peku
Uz kojeg lice mi se grije
Tom osjećaju prepustim se
I napustim puteve misli