⏪ avioni od kartona ⏩

Vidim nebo

Priznajem da ne vidim nebo
Al' priznajem i da ga zamišljam
Često, čisto, nikad isto
Po danu, po noći, između
Možda prečesto
No, ne znaš ti kako je to
Kakvo je to mjesto
Bez neba, bez sunca
Bez zemlje, bez vode
Bez zraka kojeg dišeš i sunčevih zraka
Znaj, kad živiš duboko ovoliko
Ne smiješ se bojati
Ni svjetla ni mraka

No, vratimo se nebu
Vjeruj mi, razmišljam o nebu
Više nego itko od vas koji vidite nebo
Koji hodate ispod neba
Koji postajete dio neba
Koji jedno ste s nebom
Je li čarobno kao u mojoj glavi?
Je li plutanje po snu na javi?
Reci mi da je čak i ako je laž

Zamišljam nebo u svakom trenu
Ovako: vidim kad je bez oblačka
Vidim ga kad ne vidi se od oblaka
Pjenušavih, pufavih, sretnih
Istaknutih i nezamjetnih
Vidim ptice u visini
Skrivaju se u oblacima
Lete doma ili mjestu koji
Dom tek će postati
Nebo im je uvijek dom

Zamišljam ga i u noćnoj zbirci
Zbrci
Kad tamnoplave tinte oboje zrak
Točke svijetle se pojave
Zlatne, slasne, žive - prave
Na kapcima mi ostavljaju pečate
Zbog njih mi je sreća i žmiriti
I otvoriti i sklopiti i lupati trepavicama
Crnima kao noć
Kao nebo

Znam svaku fazu neba
Svaku smjenu, svaku mijenu
Vjeruj mi, gdje god ti oči skrenu
Vidiš komadić neba
Platno je šarenih slika
Koje bojaju se emocijama
Vidim ga i u očima stvorenja
I u lokvama vode
Glavni lik je svakog pejzaža
No, znaš koja slika mi je najdraža?

Ovako: crno nebo, plavo nebo
Crveno nebo, rozo nebo
Narančasto nebo, žuto nebo

Sve boje u jednom
Ujedinjene nas ujedinjuju iznad nas
Tragovi oblaka
Tragovi aviona
Kao ples, kao rat
Bitka u koju hrle smijući se
I ja hrlim
Uhrlim u nebo

Ne vidim ga
Zatvorim oči opet
I vidim ga