5.deo

3.1K 76 7
                                    


Staša P.O W.

-Slušala sam sve vreme šta Sofija blebeće. Kako je usta do sada nisu zabolela? Jeste ona okej,gotivna i sve to,ali brate....sad ga stvarno pretera.
Sofija:U koliko obično ustaješ?
Ja:Kada se naspavam.
-U glavi su mi se sve vreme vrtele Tadijine reči. Ne znam šta se dešava,ali sam ga svejedno poslušala. Na svako pitanje joj odgovaram što nejasnije.
Sofija:Okej.
-Zbunjeno mi je odbrusila.
Sofija:Svejedno,ja ću da te probudim kada bude trebalo. Spremićemo se i idemo u shoping.
-Neprimetno sam prevrnula očima.
Sofija:Moram da ti spremim neke stvari sada,da ne bismo odugovlačile previše.
Ja:Okej?
-Izdahnula je i rukom zamahnula.
Sofija:Opusti se i prepusti sve meni.
-Ustala je sa kreveta i otišla do mog ormana.
Sofija:Da vidimo šta imaš sve ovde lepo.
-Rovarila je sve dok nije iskopala najkraći mogući šorc koji nikad nisam obukla,niti ću.
Ja:Sofija,to u životu ne bih obukla.
Sofija:Aa zašto?
Ja:Zato što je dopičnjak.
Sofija:Pa šta?
Ja:To nije moj fazon.
-Smoreno ga je vratila u orman.
Ja:Ja ću naći šta mi treba ujutru. Ne spremam se ja po 2 sata.
Sofija:Važi...
-Vratila se u krevet.
Sofija:Sad znam zašto se Tadija zaljubio u tebe.
-Upitno sam je pogledala.
Sofija:Nisi kao svaka druga koja je bila sa njim.
-Iskreno,ovo me je obradovalo i podiglo mi ego.
Ja:O tome ćeš morati sa njim. A sad...
-Ugasila sam lampu.
Ja:...Laku noć.
Sofija:Laku noć.

Tadija P.O.W.

-Vratio sam se kući,nakon što sam se otarasio tela. Ne pitajte kako.
Ja:Irena!
Irena:Šta se dereš!?
Ja:Doš'o sam!
-Dobacivali smo jedno drugom,ona iz dnevne sobe,ja iz hodnika.
Ja:Zašto ne spavaš?
-Upitao sam,dok sam ulazio u istu prostoriju u kojoj je bila.
Irena:Ne mogu da zaspim.
Ja:A okej. Doći ću da jedem,samo da se istuširam.
-Potvrdno je klimnula glavom i otišla u kuhinju.
Uradio sam sve što sam i rekao,potom otišao da jedem. Listao sam po instagramu i jeo,sve dok me dobra bulja u crvenim gaćicama nije ošamutila. To je bila Staša. Nije me videla koliko joj se spavalo,dok je prolazila pored mene. Udario sam je po dupetu,a ona se trgla.
Staša:Tadija! Sve ti jebem!
-Smejao sam joj se dok me je udarala po glavi.
Ja:Okej okej! Izvini,ali i sama znaš da me pali crveni veš.
-Prevrnula je očima.
Staša:Šta radiš ovde ovako kasno i gde si bio sve vreme?
Ja:Jedem i bio sam kod Marka.
Staša:Stvarno?
-Klimnuo sam glavom.
Staša:Šta radi?
Ja:Svašta zanimljivo. Kao na primer,jebe i ubija.
-Upitno me je pogledala,nakon što se zagrcnula vodom koju je prethodno popila.
Staša:Šta?
Ja:Našao je devojku i ubio je tvog bivšeg.
-Izbečila se i sela na stolicu.
Staša:Kakav bivši? Kakvo ubistvo?
Ja:Ognjen. Ubio ga je.
Staša:Kako da shvatim to za ozbiljno,kada mi govoriš to kao dobar dan?
Ja:Shvati kako oćeš,ja sam se rešio tela i trenutno me boli uvo. To je ipak Ognjen,da se ja pitam sada bi se slavilo. Ah da! Pa i pitam se. Ali jebi ga,ne smem njega da uvlačim u još veća govna.
-Uhvatila se za čelo.
Staša:Joj Bože! Ja ću majke mi,infarkt da doživim večeras. Jeste li vi normalni!?
Ja:Kako da odgovorim na to pitanje? Trebala bi već da znaš da nismo.
Staša:Aloo,druže,ubili ste čoveka!
Ja:Nisam ja,a i svejedno,bilo mu je podmetnuto. Ajde opusti se,i ja sam ih ubio par za ovih 18 godina,pa me evo ovde.
Staša:Ne,ja ne mogu da verujem.
Ja:upozoravao sam te na ovo,kada si ulazila u moj život.
-Izdahnula je.
Staša:Samo ne spominji tu temu više
-Rekla je dok je odlazila do frižidera
Ja:Važi,ae ćao. Idem da spavam.
-Pošao sam ka vratima i u prolazu je još jednom uhvatio za dupe. Šutnula me je i nasmejala se

...

-Ležao sam i razmišljao o trenutnoj situaciji sa Stašom.
Šta ako sve krene naopako u utorak? Ako upozna osobu koju ne želim da upozna. Šta će se desiti kada sazna za to što se desilo još na početku svega? Sada kada je Sofija ušla u naše živote ovako naša veza je na ivici.
U realnost me je vratio zvuk vrata,koja su se otvarala. Posle par sekundi u sobi je bila i Staša.
Ja:Što ne spavaš?
Staša:Sofija nezgodno spava. Nema mesta više u krevetu.
-Nasmejala se.
Ja:Nije ništa bolja od tebe.
Staša:Pa bolja sam kada me zgnječiš u zagrljaju i ne daš mi da se pomerim.
-Izula je papuče i popela se na krevet. Dopuzala je do mene i opet se ušuškala u moj zagrljaj.
Staša:Aa zašto ti ne spavaš?
Ja:Ne spava mi se.
Staša:Izvini,ali nije mi stalo do toga,tako da...laku noć.
-Ostavila je sitan poljubac na mom obrazu i uzvratila mi zagrljaj.
Ja:Laku noć.
-Sklopila je oči i vrlo brzo zaspala. A ja sam je posmatrao par sati nakon toga i nijednog trenutka mi nije dosadilo. Svaki sekund sam želeo sve više i više. Poput droge. Svaki put kada je iskusim u bilo kojem smislu želeo sam je sve više i više. Kao anđeo,a ujedno i demon. Sve što smem i sve što ne smem. Nikad do sada nisam skapirao šta mi je uradila. Šta mi se sviđa kod nje uopšte. Šta je to kod nje što mi se uvuklo pod kožu? Valjda to što je drugačija,ne iskvarena,baš zato što je sve što nijedna druga nije. Valjda.
Zajedno sa mislima sam i zaspao.

...

-Probudio sam se. Već je bilo 11h što je čudno za mene. Staša je još spavala,u mom zagrljaju. Bilo mi je žao da je pustim,ali morao sam.
Izvukao sam se nekako,sva sreća nisam je probudio,samo se pomerila i okrenula na drugu stranu.
Ustao sam i dogegao se do wc-a. Oprao sam zube i umio se,potom otišao da se obučem. Kada sam sve to uradio,pošao sam u kuhinju da jedem,ali mi je trenutno jedna osoba bila bitnija od hrane. Sofija. Primetio sam je u sobi,čija su vrata bila otvorena. Ušao sam i zatvorio ih.
Iznenađeno se okrenula i upitala.
Sofija:Šta tražiš ti ovde?
Ja:Moramo da pričamo.
Sofija:Ne,ne moramo.
-Naravno,iskulirao sam je i nastavio.
Ja:Koji kurac više hoćete i ti i ona od mene?
Sofija:Saznaćete i ti i tvoja devojka u utorak. Naravno,ako dođete,ali znam da to veče nećeš propustiti ni za šta na svetu,pa čak ni zbog Staše.
Ja:Obe znate šta se zapravo desilo ono veče,ne kapiram čemu izmišljanje i preuveličavanje.
Sofija:Niti izmišljamo niti preuveličavamo,druže,mi smo tvoja karma.
Ja:Ma vi ste moj kurac. Slušaj me sada dobro. Došla si u moju kuću,kod moje devojke,zamoliću te da ne sereš više. Ako nešto pokušaš ja ću...
Sofija:Ti ćeš šta?
Ja:Biću ti najveća noćna mora.
Sofija:Tvoje pretnje me ne dotiču,izvini.
-Prošla je pored mene,namerno me zakačivši ramenom. Kuja mala. Ista je kao i njena sestra.

Marko P.O.W.

-Posmatrao sam to nevino lice,dok je spokojno spavala. Ko bi rekao da je to Teodora? Ista ona Teodora koja je do pre par meseci bila najveća kurva u gradu i svi su je mrzeli. Pa niko.
Može da priča ko šta hoće,da je sve ovo samo maska. Ja im ne verujem. Ne verujem ni njoj samoj šta god da kaže,ali verujem njenim očima. Nikada nije znala da sakrije istinu,to je i dan danas tako. Ii opet...meni se baš to sviđa. I te njene oči mi se sviđaju,oči koje me i navode na sve ovo,pa čak,možda,i da se zaljubim u nju.

...

-Otvorila je oči i čudno me pogledala.
Teodora:Dobro jutro.
-Nasmejala se. Uzvratio sam osmeh i poljubio je u čelo.
Ja:I tebi.
-Okrenula se na bok, i tim potezom mi okrenula leđa. Namerno me je gurnula dupetom ka nazad. Prebacio sam ruku preko njenog tela i povukao je ka sebi. Ostavio sam trag svojih usana malo ispod njenog uveta,potom na isto šapnuo.
Ja:A šta pokušavaš?
Teodora:Ja? Ništa. Samo..
-Okrenula se ka meni. Ostali smo jako blizu jedno drugom. Gledao sam joj u usne,a ona meni u oči.
Teodora:Šta misliš da ponovimo ono od sinoć?
-Ugrizla se za usnu. Nisam mogao da ostanem ravnodušan,pa sam je privukao još više sebi i poljubio je.
Premestila se preko mene i uzela stvar u svoje ruke,pustio sam je da vodi.

TADIJA P.O.W.

-Nakon što sam besno izjurio iz Stašine sobe,otišao sam do kuhinje. Otvorio sam frižider i uzeo šta mi se jelo. Skrenuo sam misli sa svega na hranu,ali moralo je nešto da me prekine. Marko.
Ja:Otkud ti?
Marko:Što? Zar ne smem da posetim ortaka?
Ja:Ne smeš. Aj mrš odavde.
-Pričao sam punim ustima i pun besa. Bio sam sarkastičan,što ga je nasmejalo.
Marko:Šta je sa tobom? Što si nervozan?
Ja:Ma Sofija i ona njena retardirana sestra.
Marko:Ne seri da je do toga došlo?
Ja:Pa niie,ali sad će.
Marko:Smem li da te oteram sad u kurac?
Ja:Ne.
Marko:Pičko!
-Morao sam da se nasmejem. Iz razloga što je moj najbolji drug retardiran.
Ja:Samo to?
Marko:Ne.
-Zatim me je udario iz sve snage. Prvo sam bio u fazonu:"Koji kurac?",a onda:"Okej,stvarno sam pička,zaslužujem to."
Marko:Meni je jako žao,ali izgubićeš najbolju stvar koja ti se desila,ako ne popraviš situaciju.
Ja:Kako da popravim situaciju,kada je sve istina,a od istine ne mogu da pobegnem?
Marko:Priznaj joj. Prevara je prevara.
Ja:Bili smo u nekoj tajnoj vezi zbog Nine i sve što sam želeo jeste da je iskoristim. Kasnije mi je ušla pod kožu i plašio sam se da mi ne postane nešto više,zato sam je zamenjivao Vanjom,ali uzaludno. Želeo sam da je izbegnem,ali prekasno. Vremenom sam se prepustio,otarasio Vanje i na kraju zavoleo. To je cela priča. Koja nije fer. Znam.

Gad [Sezona 2]Where stories live. Discover now