5 |

8.1K 287 15
                                    


Sjećate li se kada je ova priča pisana?😂

******

Loren

"A tko je onaj dečko?"-Pitala sam.

"Pa to je moj brat, Ivan."-Rekao je.

"Zgodan je."-Promrmljala sam.

"To znači da sam i ja. Hvala."-Nasmijao se. Zacrvenila sam se kada sam shvatila što sam rekla pa sam pogledala u pod.

"Tko bi rekao da ću se sa nekim 'ko me je oteo osjećati ovako sigurno i opušteno."-Promrmljala sam.

"A to bi trebao biti kompliment?"-Pitao je nasmijavši se.

"Valjda."-Nasmijala sam se.

"Mogu li imati mobitel?"-Pitala sam.

"Jesi li poludjela? Loren nisam glup! Nazvala bi policiju!!"-Derao se na mene.

"Nemoj se ljutiti. Nisam mislila ništa loše."-Panično sam rekla.

"Znam da nisi."-Rekao je.

"Pa...možeš li zablokirati pozive poruke i sve to na mobitelu da ne mogu nikoga nazvati ali da mogu igrati igrice?"-Pitala sam.

"Loren,ti si pametna,snašla bi se kako pozvati pomoć."-Rekao je.

"Ali meni je dosadno. Što bih trebala ovdje raditi?"-Rekla sam.

"Ne znam."-Slegao je ramenima. Pa da, nije on otet.

"Mogu li nazvati mamu da joj kažem sa sam dobro i da sam prespavala kod prijateljice da ne brine?"-Pitala sam. Stvarno ne želim da mama brine.

"Ne,reći ćeš joj nešto."-Rekao je.

"Neću...am...u-ubi me ako nešto kažem što nisam trebala."-Rekla sam. Koji kurac ja govorim?!

Malo je razmišljao a onda klimnuo glavom. Uzeo je nož i prislonio uz moj vrat a zatim mi dao mobitel. Ovo je bilo potrebno?

"Plašiš me."-Jedva sam rekla.

"Ako ništa ne kažeš neće ti se ništa desiti."-Rekao je.

Utipkala sam mamim broj u mobitel i nazvala ju.

"Molim?"-Javila se.

"Hej mama."-Rekla sam.

"O Bože! Ljubavi moja gdje si?! Zabrinuta sam!"-Panično je govorila, no bilo je tu i sreće što me čuje.

"Ljuta sam na Tylera,jako. Neću doći kući. Treba mi malo odmora od svega. Spavat ću kod dečka. Odmah da ti kažem,ne poznaješ ga. Ali nazvala sam te da ne brineš. "-Rekla sam . Pričam laži.

"Molim te dođi!"-Rekla je. Srce mi se kida kada ju tako uništavam.

"Ne."-Rekla sam.

"Onda ću nazvati policiju i reći im da prate broj mobitela sa kojeg zoveš!"-Bila je uporna. Osjetila sam kako se onaj nož počeo urezivati u moj vrat.

"Više me doslovno nikada nećeš vidjeti napraviš li to!!!"-Pravila sam se ljuta.

"Ozbiljna si Loren!?"-Pitala je.

"Da,mama,jesam! Doslovno me N I K A D A nećeš vidjeti napraviš li to!!! To je moja odluka!!"-Ljuto sam govorila. Nisam ljuta ali sa tim da mi se nož urezuje u vrat moram se praviti da jesam.

" Dobro neću zvati policiju! Samo me nazovi nekada. Da znam da si dobro.."-Rekla je. Suze su mi krenule niz lice.

"Hoću. I reci Betany da sam dobro, meni se neda."-Rekla sam. Suze se u mom glasu nisu čule ali bitno je da se nož prestao urezivati u moj vrat.

"Hoću ali Loren,obećaj mi da ćeš me zvati!"-Rekla je.

"Hoću mama. Samo NIKAKO ne smiješ mješati policiju."-Na 'nikako' sam se zaderala.

"Neću."-Rekla je.

"Okej,volim te mama. Ćao!"-Rekla sam. Kada sam čula njezino 'Volim i ja tebe puno' prekinula sam.

"Hvala."-Šapnula sam i vratila mu mobitel. Jebeno suze nisu prestajale ići mojim licem.

"Gledaj,znam da si me ti oteo i to ali treba mi jak zagrljaj koji govori da će sve biti okej."-Rekla sam kroz suze.

********

Vote,com?

KidnappedWhere stories live. Discover now