Nakošena Osmica Misli

glas

Poslušaj ovog sumraka
hrapavi glas
usamljenog djeteta.
Dok se tinta razlijeva
u gustoj hladnoj vodi
i gladi prostor,
ispunjajući ga sobom.

Pogledaj na
umiljati glas
mladog starca
dok se gorko smije.

Pogledaj i
trag svoga glasa;
igrač si i odlučujes
o prosipanju
vode ili vatre.

Zid je usamljen
kada mu ne daješ
da zirme u tvoje
misli,
ta i pogledi su slađi
kada imaš s kime
gledati.

Osloni se bar
jednom na zrak i
ostani stojeći,
misleći naglas u
svojoj glavi o
sutrašnjoj riječi.

Ne slamaj već
slomljeno tuđe ogledalo,
jer gledat će se u njemu
dok se ne sjete
nabaviti novo.

I dok iza tebe u tmini
prolaze svijetli farovi auta
ko magija nekog magičara,
lebde glasovi
i skaču iznad glava
neiskorišteni u svojoj punini.