Dižeš se,
Svojim mutnim pogledom
Mrsiš moje čelo.
Svojim svilenim dodirom
Diraš plavo
Noćno nebo;
Silom gravitacije
Plešeš
Neviđen ples.
Možda samo
Još jedna svijetla
Točka,
Zvijezda
Zakračunata u
Gluhom razgovoru
Ničega s Nečim
Si ti.
Dušom dodiruješ
Kisik u zraku
Imitiraš
Šišmisov let
Zimi.
Glasom sviraš
Nečuvene rapsodije
Neviđene boeme
Dosad neokušene simfonije.
U očima ti
Galaksije Ničega
A kostima ukrašena
Krasota.
U tebi je nešto
Što mojoj
Prljavoj ljubavi nedostaje
Nešto lijepo
U mome ružnom
Moja estetika.
YOU ARE READING
Nakošena Osmica Misli
Poetry"A room hung with pictures is a room hung with thoughts." J.C.
