Nakošena Osmica Misli

okruženje

Kome da ostavim svoje blago
Kada vrijedno nije
Gdje da ga zakopam,
U jezero krokodila?

Zar da ovome svijetu
Išta ostavim
Kada me svijet već
Ne voli.
Ne prihvaca me.

Osjećaj brige je na razini moga zanimanja za
Kvantnu fiziku.

Ja nisam svijet.
I ne želim biti svijet.
Pogotovo ne ovakav
Kakav trenutno
Održavamo.

Narod je tako slijep
Svi tako jednaki
Uništenih
Moždanih stanica.

Voljeti te nemogu
Svijete,
Narode,
Jer vi mi ne dajte
Svoje "prihvaćam".
Zar da tebi pišem pjesme
Domovino
Kako te volim i
Obožavam
Kada nijedan dio moga
Mišića
Za tebe nije.

Pišem ti ovo,
Da ti ukažem na jednog
Razbojnika,
Koji te ubija
Svojom različnosti.
I koji sa sobom vodi
Vojsku.

Vaša magija do nas
Doprla nije
Mi smo jedno
Mi smo snaga
Mi smi volja
Mi smo promjena.

Dok god ne dobijem
Vaše "dopuštenje" da
Budem svoj
Dio moga žića
Zauvijek biti
Nećete.