James Potter i Sjena

Pripadnici iste vrste

Još su dva dana prošla, a tako je i Eugenius bio spreman za ponovan povratak na rad. Probudio se u glavobolji. Glava mu je pulsirala, a u tom ritmu mu je i oko titralo. Nije mogao prosuditi je li ono što je vidio bio samo san, ili se to doista zbilo, ali ujedno nije bio siguran želi li uopće saznati. Teškim je silama uspio otvoriti oči, koje kao da su htjele nastaviti spavati do onog trenutka kad se probudi mrtav, u drugom svijetu. Kad je pokušao pomaknuti ruku, prostorijom se razlomila zvonjava lanaca, shvatio je: Oliver je htio biti siguran da mu neće ponovo pobjeći. Ruke i noge počele su mu oticati zbog nedovoljnog dotoka krvi do njih.

"Aha!" Usklikne Oliver, "budan si"

Eugenius se okrenuo da bi vidio Olivera kako u njega podrugljivo gleda. Iako je bio mrak, u očima mu je mogao vidjeti taj tajanstveni plamen koji bi se uvijek rasplamsao u trenucima njegovog zadovoljstva.

"Nadam se da si se dovoljno odmorio jer odmah krećemo", reče Oliver. Glas mu je bio jednoličan, monoton, kao da se kotrljao po ravnoj liniji, ali je ujedno bio i oštar, služben.

Nakon nekoliko minuta pokušaja da se vrati na staro, što je podrazumijevalo većinu vremena provedenog zaklopljenih očiju, krenuli su spravljati napitak.

Čim je ustao, zamračio mu se vid od prenagle promjene položaja, ali nije odavao nikakve znakove da mu je loše i da ne može. Nije htio ostvariti nikakvu komunikaciju s Oliverom. Krenuo je prema

Vratio se u onu karakterističnu svakodnevnicu koja podrazumijeva spravljanje napitka, kao da se nijedan od proteklih događaja nije ni zbio.

Oliver nije oslobodio Eugeniusa od lanaca, već ga je pustio da tako radi jer nije mogao riskirati ponovan bijeg. Znao je po iskustvima Eugeniusovih neprijatelja da bi mu u tom slučaju sudbinu krojila smrt.

Međutim, sve bi dao da ne sluša to struganje lanaca po hrapavoj površinu.

"Eugeniuse!" Zagrmio je Oliver svativši da je odsutan u mislima. Eugenius je razmišljao o proteklim događajima uz dozu straha. Ono što je vidio bilo je dovoljno da povjeruje u ona bezjačka vjerovanja o postojanju Boga i Sotone, a nakon svega je samo htio držati čudan lančić zvan krunica oko vrata.

Eugenius se prenuo iz razmišljanja te mu se u istom mahu ispričao.

"Noćas je puni mjesec. U uputama piše da vršak jednorogovog roga moramo dodati nakon što ga okupaju poljupci punog mjeseca...u ponoć"

"Razumijem", odgovori mu kao iz topa.

"Ja ću iz osobnih razloga morati napustiti špilju prije tog trenutka, zato se uzdam u tebe da ćeš u pravi trenutak ubaciti vršak jednorogovog roga i učiniti sve upravo onako kao što piše u uputama"

"Možete računati na mene"

"Drago mi je. U protivnome ćeš pretrpjeti posljedice"

Proces spravljanja napitka bio je doista kompleksan, samo je jedan krivi pokret mogao rezultirati njegovim upropaštenjem. Zato je Oliver zadužio kao svojeg pomoćnika upravo Eugeniusa, osobu za koju je siguran da zna što radi. Sati su odmicali bez da su oni to uopće primjetili, a uskoro se bližila večer. Zadnji su tragovi sunca odlazili s obzora prepuštajući mjesecu vodstvo nad cijelim nebeskim svodom.

Pun se mjesec sakrivao među brojnim oblacima koji su baš zbog njegovog jarkog sjaja bili vidljivi. Nebo je bilo kao prosuto zvijezdama, a razna su zviježđa mogla biti uočena od oka svakog onog tko, kad pogleda u zvijezde, zna u što gleda. Tako je Veliki medvjed svoj prostor na nebu zaposjednuo, a nedaleko od njega bili su uočljivi i Orion, Bik, Veliki i mali pas, Blizanci, Kočijaš, Perzej te još mnogi drugi. Nad prostorom koji nije bio zagađen svjetlom, kao što to biva u gradovima bezjaka, zvježđa su tvorila prelijepu priču ispričanu u zvijezdama: tako je veliki medvjed, brižna majka malog medvjeda čuvala svog sina da ne zaluta u svijet nepoznatog.