Elif Benson je djevojka koja trenutno ljetuje na Hvaru sa svojom prijateljicom Nikolinom,dolaze iz Virovitice ali sada žive u Zagrebu. Ubrzo nakon prvog dana ljetovanja Elif doživi malu nezgodu s poznatim nogometašem i sprijatelje se.
Proljetni dani već su polagano odlazili,a dolazili su oni vruć i ljetni dani s kojim kratkim pljuskom koji bi nas osvježio. No današnji dan bio je vrlo poseban za obitelj Kovačić i Andrijanić,pa i za obitelj Pjaca i Benson,samo što njihova obitelj to nije ni znala,pa tako ni Elif. Marko se spremao na veliki korak,bio je nervozan,nije znao hoće li pristati. Pak Matea je mućilo to da ga njegova dugogodišnja djevojka ne ostavi pred oltarom. Naravno svi su bili nervozni ,no možda je ta nervoza bila uzaludna kada ugledaju svoje druge bolje polovice kako ih nasmiješeno gledaju,a možda smo pak i ukrivu. Vidjeti ćemo.
Elif P.o.v.
Pogledala sam se zadnji put u ogledalo i bila sam poprilično zadovoljna onim što vidim. Nisam htjela nositi potpetice jer onako ćemo svi poslije plesati i ko zna što još raditi.
Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.
Začula sam blago kucanje po vratim,te ubrzo ugledala predivnog Marka u odjelu kako me nasmiješeno gleda.
Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.
"
Izgledaš božanstveno"-rekao je približavajući mi se te otisnuo sočan poljubac na moje usne.
"A tek ti..."-rekla sam te zagrizla donju usnicu kada smo prekinuli poljubac.
"Srećo moja volim te najviše na ovome svijetu. Sve al baš sve bi dao za tebe."-rekao je te nježno omotao svoje ruke oko moga struka.
"Volim i ja tebe majmune na kvadrar"-rekla sam te se počela smijati.
"Hmmm...od kad sam ja postao majmun?"-upita me te prekriži ruke i stavi ih na prsa gledajući me strogo.
"Od danas"-kažem te otisnem poljubac na njegove usne.
Marko P.o.v.
Uzeo sam kutijicu iz čarape kada je Elif otišla u kupaonicu popraviti kosu.
Da u čistu čarapu sam stavio kutijicu s prstenom. Čisto da znate.
Čuo sam škripu vrata te sam se pravio da namještam svoju kravatu.
"Idemo?"-upita me te uzme torbicu sa kreveta.
"Idemo mlada damo"-kažem te ju uhvatim za njene nježne ruke.
"Jedva čekam vidjeti Izabelu"-rekla je te se blago pritisla uz mene.
"I ja"-kažem te se blago nasmijem. Namjerno sam to rekao jer sam htio vidjeti njenu reakciju.
"Hej"-zastala je te pustila moju ruku,a ja sam nastavio put prema autu.
"Hoćeš li više krenuti prema autu"-upitao sam ju te se okrenuo i pogledao njen zabrinut i ljut izraz lica.
"Ne"-rekla je kratko i prekrižila ruke i stavila ih na prsa.
"O da ideš"-rekao sam te došao do nje i uhvatio ju kao mladu i odnio do auta.
"Znaš samo sam se šalio"-rekao sam te joj se počeo približavati,a ona se puknula smijati.
"Znam i ja sam se samo šalila"-rekla je te me zagrlila,pa smo sjeli u auto.
__________________________________ U sljedećem nastavku se nastavlja radnja i mislim da ću sada tako nastaviti pisati da u 2 ili 3 nastavka bude jedna radnja,ali da nastavci idu redovno. Uglavnom ne sviđa mi se što sam jednostavno UNIŠTILA ovu priču i što sam preskakala dobar dio priče. Žao mi je što ova priča nije redovna kao i moje ostale priče jer jednostavno sam izgubila volju za pisanje i nrmam inspiracije za ove priče koje pišem i onda mi dođe ideja za novu priču,ali glupo ja stvarati novu priču kada nemaš nijednu dovršenu. Islreno od ove priče će mi se biti najteže rastati kada dođe vrijeme za to. Samo eto žao mi je što sam uništila ovu priču i od sada nema preskakanja radinji i da prolazi puno vremena kako ne pišem. I bitna napomena nastavci će nekada biti kratki nekada dugi, to će sve zavisiti od moje želje za pisanjem.I jednooo pitanje dali su Dybala i Anto prekinuli? Naravno ostvite vote i naravno jedan komentar koji će me potaknuti na pisanje😉.
