ACCIDENT

"Volim te"

Marko P.O.V.

Morao sam otvoriti oči i suočiti se s stvarnosti.Ustao sam sa stolice te ušao u njenu sobu. Privukao sam plavu stolicu do njenoga kreveta.

"Volio bih da si budna i da mi pokažeš svoj predivan osmijeh" rekao sam,na sam spomen njenoga osmijeha malo sam se nasmiješio.

"Volim te"-rekao sam ste osjetio ruku na svom ramenu. Glavu sam malo pomaknuo u stranu i ugledao njezinog brata.

"Marko"-rekao je te sam se ja ustao i stao pred njega.

"Denise,razumijem ako ne želiš da budem ovdje i da me više nikada ne vidiš"-rekao sam te me on samo pogledao.

"Marko nemoj pričati gluposti,znam da je voliš i da se sve ovo desilo slučajno ili su to namjerno napravili,ali to sada nije bitno,ona mora  preživjeti"-rekao je te su mi se u očima nakupile suze.

"Što ako se ne probudi,što ako je više ne bude bilo,neću više živjeti."- niz moje lice su klizile suze bola,jada,tuge ali ništa nije dokazivalo kako se ja zaista osjećam.

"Preživjet će ona,jaka je"-rekao je te me prijateljski zagrlio. "A sad odi u stan i obuci se pa dođi"-rekao je te sam ustao i obrisao suze i izašao iz sobe.

"Mario možeš li me odvesti u hotel?"-upitao sam ga kada sam došao do njega.

"Naravno prijatelju"-rekao je te se ustao,te smo krenuli prema izlazu.

(...)

Spremio sam se i sada tražim Alegrija,želim mu reći da se ne vraćam u Torino.

Pokucao sam na vrata njegove i čekao da otvori vrata. Začuo sam korake te sam ugledao Alegrija ispred sebe.

"Treneru"-rekao sam,a on me prekinuo.

"Da te nisam čuo,što si to izvodio na terenu,idi se spremi za Torino i da te nisam čuo"-rekao je oštrim glasom.

"Ja ostajem u Londonu i imam pravo raditi što želim"-okrenuo sam se te spustio niz stepenice.

"Što si on umišlja da je meni novac samo bitan,e pa nije"-mrmljao sam si u bradu.

Izašao sam iz hotela i ušao u taxi koji se nalazio ispred ulaza. Vozaču sam rekao adresu te sam se naslonio na sjedalo i zaklopio oči.

Kad bi barem bilo sve savršeno,da nisi u komi. Da mi veselo kažeš kako jedva čekaš suditi,a sada si zbog mene u onom glupom bolničkom krevetu.

Platio sam vozaču te sam se zaputio na ulaz. Koračao sam što sam brže mogao jer mi nedostaje.

Našao sma se pred njenom sobom,polagano sam otvorio vrata te ušao u sobu i ugledao Denisa kako spava s Elif.

Došao sma do njega te ga prodrmao da bih ga probudio.

"Denise,odi doma ja ću biti ovdje"-samo je klimnuo i ustao sa stolice.

Denis je izašao,a ja sma sjeo na njegovo mjesto. U sobu je ušao domtor sa smješkom na licu.

"Gospodine Pjaca,gospođa Elif je u oličnom stanju i mi se duboko ispričavamo što smo vam rekli krive informacije."-rekao je s ogromnim smješkom.