Napokon sam rekla nekome

2K 156 22
                                    

Sedela sam u sobi i radila domaći, mrzim domaći. Ujutru moram da ispričam nešto o istoriji veštica. Zapravo to mi je delimično lako, sećam se svega iz Morganinog života. Takodje i o njenoj učiteljici Klarisi. Nisam uspela da nadjem ništa o njoj, samo znam dosta čini koje me naučila, zapravo Morganu. Imam fore još sat vremena, onda moram da se vratim u sobu. Mogla bih da nadjem nešto o Klarisi, ali prvo ću pregledati Morganin dnevnik.
Izvadila sam iz fioke knjigu koju mi je mama dala, zatim Morganin dnevnik i knjigu koju smo našli u tajnoj biblioteci u kojoj nema ništa. Pregledala sam je pre nekoliko sati, nema ništa vezano za osobe, samo za magična mesta. Tako da nemam nikakve koristi od nje. Sklinila sam je sa strane i otvorila knjigu koju mi je mama dala. Sedela sam na krevetu, nekako se brzo ukočim kada sedim za stolom. Prelistavala sam je, ali nailazim samo na razne čini. Od njih takodje nemam koristi. Volela bih da znam više o Klarisi. Pitam se ko je nju naučio sa svime vezanom za magiju.
Znam neke pojedine stvari o njoj, ali nikada nije ništa pričala o sebi. Zatvorila sam knjigu i vratila je na sto. Dnrvnik mi neće pomoći, to sve znam.
Ustala sam sa kreveta, mislim da ću otići do biblioteke. Odjednom se osećam malaksalo, vid je počeo da mi se muti. Šta mi se dešava? Kapci mi se zatvaraju i odjednom padam.

Gde sam ja? Kakvo je ovo mesto.? Nalazim se u šumi, poznata mi je. Ovo je šuma straha, sigurna sam u to. Samo, zašto sam ovde i kako sam dospela ovde?

" Ovo je moj život. Želela si da saznaš nešto o meni? Pa evo. Samo napred. Istražuj. Prva stvar koju ću ti reći je odakle da počneš." ovo je neki neprepoznatljivi glas, sada ga prvi put čujem " Serenina koliba"

Serenina koliba. Znači tamo treba da počnem. Izgleda da Klarisa želi da mi pokaže svoj život. Pa, mogla bih da otkrivam neke stvari. Zainteresovana sam za nju. Uputila sam se prema kolibi, pitam se šta ću naći tamo?
Polako se približavam, ali šuma je malo drugačija. Nekako mi je čudna, ali ne znam zašto. Koliba mi je na vidiku, potpuno je ista, nije ništa promenjeno. Potrčala sam do nje, što se više približavam čujem glasove. Stala sam kod vrata, zanima me o čemu pričaju. Naslonila sam glavu da bih čula, ali sam prošla kroz vrata. Izgleda da sam duh. Mogu da ih vidim, ali oni mene ne. Ovo je baš zanimljivo.
Dva čoveka stoje pored stola sa epruvetama i ranim bocama za pravljenje napitaka. Devojka, odnosno žena. Izgleda kao da ima oko tridesetak godina stoji nasuprot njih. Ima dugačku crnu kosu, tamne oči sa nekim čudnim odsjajem, bled ten, ali jakodice su joj bile ružičaste. Izgledala je kao prava dama sa dvoja. Kosa joj je bila podignuta uloknastu kovrdzavu pundju. Nosila je sivi korset, a donji deo haljine je bio beo sa sivim ivicama koje su se vukle po podu. Oko vrata joj je bila ogrlica. Srebrna, sa priveskom u obliku ruže.

" Trebaju nam te trave. Došli smo po njih. Ako ih ne predaš, uzećemo ih silom" rekao je čovek sa kovrdzavom kosom do ramena.

" Bolje nemoj da nas razljutiš." pretio je drugi, imao je bradu izgledao je starije i ozbiljnije.

" Ne moram da vam dam ništa. One su veoma otrovne. Ne želim nikog da povredim" ljutito je odgovorila.

" Vratićemo se. Dobićemo ono što želimo" rekao je čovek sa dužok kosom.

Okrenuli su se i krenuli prema vratima. Sela je na stolicu i uzdahnula. Izgleda da joj je teško, neću uspeti da izadje na kraj sa njima. Verovatno ne koristi čini, u to vreme su veštice spaljivali na lomači.

" Klarisa" taj glas je jako poznat. Okrenula sam se i ugledala Morganu "Opet su došli da prave probleme?"

" Da" rekla je grizući usnu " Traže da im dam otrovno bilje. Ne znam šta žele sa njim, ali nije ništa dobro."

Čulo se kucanje na vratima, Morgana je krenula da ih otvori. Ispred je bila žena, sa detetom u naručju. Dete je bilo malo, možda tri godine. To je bio mali dečak.

Akademija natprirodnih: PROROČANSTVOWhere stories live. Discover now