My handsome husband

Epilog.

"A true relationship is two imperfect people refusing to give up on each other."

Rose's P.O.V.

Zvono se začuje, što me natjera da noge maknem iz Haydenova krila. „Hoćeš ti?" Upitam ga kada ustane na svoje noge, „Meni se baš i ne da ustajati." Kažem mu, dajući mu svoj najblistaviji osmijeh na što se on nasmije.

„Pa nisam ni sumnjao." Kaže, svojom rukom prolazeći po mojoj kosi te ju tako raščupa. Proizveden iznervirani zvuk i pogledam ga mrko, na što mi on namigne i nasmije se zločesto.

Iz hodnika začujem Haydenov glas i još nekoliko drugačijih, koji pripadaju najvjerojatnije Anne, Charlie, Paulinu i Alexanderu jer su oni rekli da će doći u ovo vrijeme.

Ustanem iz kauča, sklanjajući mali nered koji je nastao dok smo ih čekali. Te se okrenem prema vratima od dnevnog boravka kada njihove glasove blizu.

Prva uđe Pauline, te kada pogleda prema meni nasmiješim joj se široko zatim ona napravi par koraka prema meni i povuče me u svoj zagrljaj. Svoje ruke omota oko mojih ramena, dok su se moje našle oko njezina struka.

„Ti kao da si nestala sa lica zemlja." Našali se, ostavljajući poljubac na mojem obrazu. Nasmijem se na njezinu izjavu, ne mogu reći da nije istina jer se ni sa kime od njih nisam čula već par tjedana.

„Znam," uzdahnem duboko, „Puno toga se nakupilo i jednostavno sam trebala biti malo sama." Kažem joj uz maleni osmijeh, i sigurna sam da zna o čemu ja pričam - vjerojatno joj je Hayden rekao.

„Drago mi je da ste sve riješili, i da je sada sve dobro." Šapne mi, potvrđujući moju sumnju, prije nego li nam Anne priđe - vjerojatno ne zna baš kao ni moji, ne trebaju im dodatne brige o nama.

Zagrli me, „Što se vas dvije došaptavate?" Upita nas sa podignutom obrvom kada se odmakne od mene, stavljajući svoju ruku na moja leđa. Pauline odgovori sa jednostavnim ništa i sliježući ramenima - na što ju Anne isprva pogleda sumnjivo ali ubrzo pusti odmahujući rukom.

„Kako si, Anne?" Upitam ju, čula sam od Haydena da je imala malu virozu neki dan. Htjela sam da ju posjetimo, no Hayden kakav je zaštitan još više pogotovo sada od kako sam trudna, nije mi dopustio.

„Sada sam bolje," klimne glavom dajući mi jednako predivan osmijeh kakvog imaju i Hayden i Pauline. „Hvala ti za cvijeće i želje, predivni su." Blago mi stisne rame u znak zahvale.

„Ma nema problema, samo mi je žao što te nisam ja mogla posjetiti." Nasmiješim se lagano prema njoj, na što ona odmahne rukom i pridruži se Paulini na kauču.

„Čula sam od Haydena da se i ti nisi osjećala dobro, sve pet. Valjda hara ta neka viroza." Samo što moja viroza nije viroza, nego jutarnje mučnine. „Između ostalog, gdje su oni?" Upita Anne, kada pogleda po dnevnom boravku shvaćajući da njih nema nigdje u vidokrugu.

„Vjerojatno su otišli pogledati kuću." Kažem sliježući ramenima, te sjednem u jednu fotelju.

„Hajdemo i mi," pogleda prema Paulini, i kaže joj.

„Ja sam već vidjela kuću." Odgovori joj, na što ju Anne pogleda zbunjeno - upravo tako se i ja pitam, kada? „Pa išla sam ju birati sa Haydenom." Slegne ramenima, smješkajući se.

„I šutjela si cijelo vrijeme?" Upitan ju kroz stisnute oči, na što se ona zakikota ali klikne glavom uz ponosni osmijeh. „Anne, želiš da ti ja pokažem okolo?" Upitam ju, nakon što Paulini pošaljem ubojiti pogled na što se ona samo nasmije.