My handsome husband

4.

Hej, prije nego li počnete čitati nešto vam želim reći. Ovaj nastavak sam napisala u 3. licu da vidim kako izgleda, pa ako vam se svidi mogu nastaviti pisati u 3. ili se vratiti u 1.? Uživajte :)x

____

"Let today be the start of something new."

Third person point of view

Petak je došao, pa moglo bi se reći brže nego ikada prije, kao i vrijeme da krenu u Miami. Hayden, kakav god da jest ponudio se da pomogne sa prtljagom, svu koju je Rose nosila i svoju. Njegovo ponašanje se nije puno promijenilo od njihove veze iako Rose tvrdi da je - i to na temelju njegovog ponašanja od neki dan.

Hayden se trudio ispraviti tu noć, no Rosin tvrdoglav karakter nije lako uvjeriti da mu je iskreno žao. Onu noć, kada je razbio vazu, tu noć je čekao Rose u dnevnom boravku njihove kuće kako bi pokušao popraviti odnos između njih.

Baš tu noć je Rose srela Pete u gradu, ne pomišljajući da kod kuće nakon nekoliko mjeseci ima nekoga tko ju čeka. U baš tom kafići u isto vrijeme kada i Rose našla se Amaris, Haydenova prijateljica, koja će imati veliku ulogu u ovoj priči.

„Imamo dosta vremena prije polaska aviona," započeo je Hayden, okrećući svoju glavu prema njoj. „Želiš li otići nešto pojesti?" Lagano je lupkao od volan u ritmu glazbe koja je svirala na radiju, čekajući njezin odgovor i zeleno svijetlo na semaforu.

„Svejedno mi je," rekla je nekako odsutno, misli su joj bile svugdje - najviše je razmišljala gdje je krenulo na krivo u njihovom braku. Kada je začula njegov glasan uzdah, preokrenula je svoj odgovor. „Možemo usput svratiti negdje, jer je hrana na aerodromu užasna." Pogled nije micala sa prozora, i kapljica kiše koje su se odbijale od prozora.

„Dobro," klimnuo je glavom i nasmijao se, iako ga nije vidjela. „Ima jedan restoran za nekih desetak minuta, je li to u redu?" Upitao ju je, pretpostavljao je da će od nje dobiti još jednu bezvoljnu rečenicu koje je eto tako prebacila preko usta. No jako se iznenadio.

„Ali ne onaj otmjeni restoran koji je čisto sranje, za moj ukus," iznese svoje mišljenje, pogledavši ga na kraju. „Idemo u onaj preko puta, sa toplim sendvičima i čajem, je li to u redu?" Ponovi njegovo pitanja, nakratko se osmjehujući.

„Ja sam u redu sa time." Kaže kroz smijeh, na što se ona nakratko nasmijala na zvuk njegovoga smijeha. Makne ruke sa volana, misleći na milisekundu da ju primi, no odustao je, spuštajući svoju ruku na svoja bedra.

U auto se nije ništa drugo čulo osim pjesme na radiju, koja na svu sreću nije bila neka romantična jer bi to bilo užasno neugodno za atmosferu u ovom malom skučenom prostoru njegova automobila.

Rose je ljuštila crni lak sa njezinih noktiju, razmišljajući da li bi bilo dobro bilo što reći ili ostati šutjeti. Nije bila neugodna tišina, da ne znaš što reći, već naprotiv bila je ona ugodna u kojoj si trebao uživati. No, Rose baš i nije voljela tišinu, bila je brbljiva osoba baš kao Mary.

Kada smo već kod Mary, ona je uživala u više nego zasluženom godišnjem odmoru sa svojom obitelji. Koji će doduše trajati tri dana, ali odmor je odmor. Sa sigurnošću mogu reći da je voljela Haydena i Rose kao svoje dvoje vlastite djece. Čak joj nije smetalo njihovo svađanje, štoviše pronalazila je to na neki svoj način slatkim.

Hayden je pogledao prema plavuši sa njegove lijeve strane, promatrajući ju kako se zamišljeno igra sa svojim noktima. Nježno valovita kosa, bila joj je zataknuta iz uha, padajući preko ramena.