People change people //H.S.//Croatian

Part 5

Valeria's POV

Mrak je,hodam kroz šumu koja izglda jezivo preko noći,ali probam razmišljati o nečemu dok idem kući.Stvarno sam se zadržala dok me je Jason nazvao i dok smo pričali totalno sam izgubila pojam o vremenu.Hodam dok mi je u pameti maturalac.Nikada neću zaboraviti to opijanje,moje prvo pijanstvo.Dobro,mlada sam za to,ali to nije bilo pijanstvo kao pijanstvo,nego je to bilo pijanstvo dovoljno da ti se malo zavrti u glavi.Sjetim se i mojih najboljih prijateljica iz osnovne i tuga me obuzme.Hoće li me prihvatiti sad u srednjoj školi,hoću li uvijek biti sama? Šteta što Niall nije mlađi.Mobitelom osvjetljavam put prema kući i hodam pazeći da ne uganem nogu pošto je operacija bila prije par tjedana.Svježe je,dobro u Velikoj Britaniji je uvijek sviježe,ali ljeto se bliži kraju.

Moje misli prekida zvuk šuštanja okrećem se i nikoga ne vidim.Znam da u ovoj šumi nema vukova ni medvjeda,ali se svejedno bojim.Nastavljam hodati,ali sad je šuštanje glasnije.Moje srce počinje kucati toliko jako da mislim da će mi razbiti prsni koš.Krenem trčati onoliko koliko mogu zbog bola u gležnju.Do vraga! Doktor mi je rekao da moram strogo mirovati,a kad planiram ustati to mora biti sa štakama. PItam se što bi mi rekao da me vidi kako trčim.Osjetim da to nešto ide za mnom pa se još više uplašim. Jebote moja noga! Osjetim kako ne mogu više,za to je kriva noga,previše kilograma i nedostatak kondicije.Naslonim se uz neko debelo drvo,ali sigurna sam da se vidim jer sam također debela.Osjetim nečije prisustvo i disanje.Pokušavam se čuti što manje i mislim da uspievam,ali moj mobitel se oglasi da je baterija prazna.Odjednom osjetim kako me netko zgrabi za struk i približi k sebi.

"Zalutala si,djevojčice" razgolačim oči kad čujem ovo i krenem vrištati,ali on mi šapne kako me nitko ne čuje i gurne na pod.Ima neku masku i vidim mu samo zelene oči.Oduvijek sam htjela zelene oči,ali mislim da ću ih sad zamrziti.

"O..ostavi me na miru!" trudim se zvučati hrabro,ali ništa od tog,imam petnaest godina,a on je dosta stariji.

"Zašto? Malo ćemo se zabaviti.Nisam nikada mislio da ću ovo obaviti u šumi" tretura se dok govorio,kao da je pijan.

"Ne!Makni se!" viknem toliko jako da se uhvatio za glavu.U tom trenutku mu zazvoni mobitel i on se okrene,a ja uhvatim priliku i krenem trčati.Izađem iz šume i vidim susjeda,krenem prema njemu.Okrenem se i vidim zelene oči kako me promatraju iz šume.

...

Budim se sva znojna od sna koji sanjam često.Odem u kupaonu i sredim se.Alarm mi krene zvoniti jer sam se sad trebala probuditi.Ugasim ga i krenem se oblačiti.Vidim jaknu na stolici i nasmješim se kretenski i stavim je u ormar na vješalicu.Danas je toplije,uzet ću neku laganiju jaknicu.U torbu stavim bilježnicu i kemijsku iako znam da mi neće trebati.Krenem u kuhinju i vidim mamu kako kuha ručak.Preokrenem očima i naslonim se na sudoper.

"Tata radi?"

"Da"

"Okej,idem ja"

"Valeria,nikada ne ideš ovako rano"

"Nema veze,ići ću polako do stanice.Uvijek trčim do tamo jer kasnim." odgovorim joj.To je istina,uvijek kasnim.Moje kolegice iz razreda se bude sat vremena prije mene kako bi se sredile,a ja petnaest minuta prije nego što trebam biti na stanici.A do stanice treba deset minuta.

Obuvam starke i izlazim iz kuće uz jedno "Bok" upućeno mami.Krenem prema stanici i čujem trubnjavu.Meni sigurno ne trubi jer hodam normalno,ali nema nikoga okolo.Crni Range Rover stane do mene,a iz auta virne kovrčava glava.Oh Harry.Stanem i naslonim se uz njegov prozor.

"Gdje ideš?"

"Na Mars,Harry. Idem u školu.Što ti radiš ovdje?"

"Ajme što si nadrkana ujutro.Dobro nije jutro pola dvanaest je.Nialla sam dovezao kod roditelja,auto mu je pokvaren" slegne ramenima pa nastavi "Hajde inako idem na posao,mogu te odvesti do grada da ne čekaš bus." preokrenem očima na njegov vulgarni rječnik iako sam i ja takva pa mi onda dođe u glavu što je rekao.