"Svaki zavrsetak je novi pocetak. Zato sto ovdje, nista ne traje vecno."
Novi dan je tu, nakon onog sinoc odlucila sam promijeniti sve. Zasto biti dobar ako niko to zapravo ne zasluzuje, biti dobar nije dobro bar ne za mene. Pronaci cu nove prijatelje i zapoceti novi zivot bas ovdje, raspust samo sto nije zavrsio a mene ceka nova skola, novo iskustvo i mnogo stvari. Nakon sto sam spremila novu kombinaciju za danas odlucila sam baciti bijeli mantil na mali odmor pa uzela crnu koznu jaknu, crne traperice i crnu majicu. Pogledala sam se u ogledalo i nasmijala pa izasla. Pogledala sam u park preko puta i ugledala Zayna kako igra fudbal sa nekom djecom, dugujem mu za ono sinoc ispala sam stvarno bezobrazna, u redu Dallilah sada si Anne i nemoj misliti o prosloj noci jer nije vredno razmisljanja. Nasmijem se pa tiho pridjem Zaynu iza ledja i udarim ga, nadam se da nisam jako valjda.. Okrene se pa vidim kako mu je osmijeh na licu kao i uvijek pitam se kako je ovako raspolozen za sve cak i za djecu.
"Pa zdravo Anne, moram ti reci da si me iznenadila." Njegov osmijeh i dalje stoji na njegovom licu.
"Zasto?" Pravim se zbunjena, cek ne pravim se stvarno to jesam.
"Pa mislio sam da nakon onog sinoc neces doci." Odmeri me pa se jos vise osmijeh pojavi na njegovom licu. "Neka promjena?"
Vec sam se uplasila i kao da je nestalo samopouzdanje u meni, ono koje sam imala kada sam se spremala danas. "Ja..glupo je zar ne?" Pokusavam doci sebi.
Pogleda me kao da je sokiran, pa se nasmije. Sta mu ovo znaci zakolutam ocima zbunjeno.
"Ne Anne, zapravo izgledas predivno i pristaje ti vise nego onaj mantil." Izazove osmijeh na mom licu ali onaj iskreni nakon mnogo vremena, na sta samo nastane tisina, ne neugodna, ovo je tisina koja mi se svidja ali je Zayn prekine.
"Jesi slobodna sada?" Pogledam ga zbunjeno, kako misli sada. O cemu on prica? "Ne budi tako zbunjena zelim ti sada pokazati nesto pa ako si raspolozena..." Pogledam ga i nasmijem se. "Pa Zayn, idemo onda." Krenem ispred njega ali me njegova ruka zaustavi... "Neces valjda ici tako ispred mene, idemo zajedno." Uzme moju ruku na sta osjetim kako mi tijelo drhti ali se pravim smirena i nasmijem se pa pitam Zayna gdje me vodi na sta samo slegne ramenima. Cudak...da prava se javila, definitivno previse razmisljam bolje da se opustim malo, tek sto pogledam ispred vidim sumu i malu garazu koja izgleda neobicno, pogledam Zayna i napravim neku cudnu facu ni sama ne znam zasto sam ovdje.
"Ne brini sigurna si, nisam neki monstrum opusteno...ovo je moje najdraze mjesto, znam da izgleda malo ruzno kada ga gledas ovako ali kada udjes tek onda razumijes da ima svoje prednosti." Nasmije se i pogleda me. "Pa idemo, Anne?" Pogleda me Zayn na sta samo klimnem glavom.
YOU ARE READING
•Daddy•
Random"Dallilah i previse je komplikovano ne zelim da opet budes tuzna, tvoj svijet sada je drugaciji." "Ali to...ne bi bio moj svijet bez tebe u njemu."
