Ela P.O.V
Izasla sam iz kupaonice kada sam vidjela Neymaraaa. U mojoj sobi,na mom krevetu,kako gleda sliku na ormaricu. Podigao je glavu prema meni te sam jasno mogla vidjeti kako je plakao! Zasto?
On:Vidi!
Pokazao mi je sliku te sam se sjetila svih onih dana sto sam provela sa njim. Bilo je to predivno doba moga zivota. Sjetila sam se kako smo se upoznali,kako me je on vodio doktoru kada mi je auto udarilo u ruku, kako smo bili na plazi,izlazili u klubove, i svasta nesto. Pa onda nasa prva zajednicka noc. Sjecanja su navirala stvarno ali sam ostala suzdrzana onoliko koliko sam mogla. Drzao je sliku u rukama i plakao. Okrenula sam se prema zidu da nebi vidjeo da placem. Da ja palcem, a zasto nezz ni ja. Jednostavno sam slaba na njegove suze. Cula sam razbijanje stakla automatski sam se okrenula i vidjela nasu sliku kako je pala na pod. Staklo koje je do tada stitilo sliku rasulo se u sitne komadice. Neymar je stajao nepomicno plakajuci. Odjednom je sjeo na krevet i stavio glavu u ruke. Suze su padale na pod. Stajala sam nepomicna.
On: Sta se promijenilo od onih dana kada smo bili sretni? Sta? Znam nasla si me sa Brunom ali ja nisam nista kriv. Uopste nismo ni imali odnose. Jako sam se kajao zbog toga. Cak sam se povukao iz svoje karijere samo kako bi ti bila sretna kako nebi patila zbog mene. Ali izgleda da nas sudbina ima jos u planu ili sam se mozda prevario? Ja te volim Ela. Koliko god ti to poricala ja te jebeno volim. Zelim ponovno sa tobom ispocetka i zelim da opet imamo djete. Ja...ja...samo zelim-plakao je i govorio u isto vrijeme-ja samo zelim da imam zenu koju volim kraj sebe i djecu koju cu voliti,koju cu uciti da govore,hodaju,igraju fudbal i ostale potrebne stvari. Zelim da budem sretan sa svojom obitelji.
Polako sam mu prilazila i slusala sta govori. Dirao me je u srce. Svaka njegova rijec,glas,recenica. Kako sam stajala na ono staklo tako se ono zabadalo u moje bose noge. Nije me bilo briga. Dosla sam nekako do njega i pala na koljena. Podigla sam mu glavu i gledala u njegove suzama nakvasene oci. Taj jebeno lijepi pogled me svaki put raznjezi. Osjetila sam kako me staklo zulja u petama ali nisam se obazirala. Bacila sam mu se jako u zagrljaj. Napocetku taj zagrljaj nije bio uzvracen ali onda sam osjetila jak stisak oko svog struka. Izvanredan osjecaj kada znas da ima neko tko te voli i kome znacis. U ovome slucaju bio je to Neymar kojeg volim vise nego ista. Nije trebao otici od mene. Mislim da mu je to najveca pogreska koju je uradio. Odmakao me je polako od sebe i obrisao svoje suze.
On:Sta si to uradila? Krvaris.
Pogledala sam u svoje noge i vidjela krv na koljenima i na stopalima. Polako me je podigao. Napravila sam korak i ono staklo se jos vise zabilo u moja stopala te sam jauknula. Podigao me je u narucje i krenuo nositi van.
Ja:Necemou bolnicu. Molim te.
On:Imas staklo u nogama. Ja to sigurno necu vaditi sam, a neces ni ti to uraditi sama.
Ja:Sta ce mi se desiti ako izvadim i zamotam zavojom i to nakon par dana zaraste?
On: Ela! Nemoj uvijek biti kao djete tvrdoglava. Moze se inficirati i ako na vrijeme ne odes kod doktora mozes umrijeti a ja te ne zelim izgubiti sada kada sam te napokon ponovno vratio sebi.
Na ove rijeci nisam vise htjela nista reci. Samo sam zagnjurila svoju glavu u njegov vrat te je on nastavio hodati. Stavio me je u auto i krenuli smo u bolnicu. Kada smo stigli polako me je iznio i onda je krenulo mucenje. Svaki put kada bi mi med. sestra iscupala komadic stakla vristala bi kao da se poradjam. Toliko je bolilo da je to neopisio. Neymaru nisu dali da udje unutra. Ne shvacam zasto ali ako tako mora onda ok. Kada su zavrsili uzeli su alkohol i polili po mojim ranama. To me je jos vise zabolilo te sam uzela plahtu u ruke te ju guzvala i vristala. Zar oni nemaju nimlo osjecaja. Pa to boli jebote. Napokon je uzela zavoj i zamotala. Neymar je usao i prvo sto je uradio jeste poljubio me. Taj poljubac je trajao negdje oko 2 minute.
On:Nakon toliko vremena.
Nisam znala sta da kazem pa sam se samo nasmijesila. Uzeo me je ponovno u narucje i iznio van. Vratili smo se kuci te me je on unio u dnevni boravak i stavio na trosjed.
Ja:Steta necu posao dovrsiti u tvom Institutu.
On:Ma nema veze. Glavno da si ti moja.
Nasmijala sam se i ubrzo utonula u san.
/Ujutru/
Budim se i osjetim zrake sunca koje mi ne daju da progledam. Okrenem se i ne vidim nikoga. Polako ustanem ali osjetim bol u nogama koja mi ne dopusta da odradim svj naum. No uprkos svemu ustanem i polako krenem prema kuhinji. Na pola dnevnog osjetim toliku bol da nisam vise mogla stajati. Mislim da cu pasti ali na svu srecu osjetim dvije ruke oko svoga struka koje me hvataju. Okrenem se i vidim Neymara kako me gleda nekim ostrim pogledom.
On:Zasto ustajes? Vidis da jos imas rane na nogama i da ne mozes normalno hodati?
Ja:Zelim da hodam sama. Necu niciju pomoc.
Polako me pusti ali ja sam vec preslaba i opet padam. Uhvati me za struk i povuce sebi u zagrljaj.
On:Lezi,odmaraj se da sto prije prodje da me onda mozes ici gledati na utakmicama.
Ja:Oke. Ali....znas moras me vratiti preslaba sam.
Napravim neki tuzni izraz lica i on me uhvati u narucje kao mladu i vrati na moje pocetno mjesto. Cijeli dan sam provela lezeci u onom neudobnom trosjedu.
Ja:Neymar?!
On:Ha?
Ja:Gdje si bio jutros?
On:Ma isao kod Brune da joj kazem da me netreba veceras cekati.
U trenutku rasirim oci. Kako moze biti tako odvratan. Ide njoj dok sam ja ovdje sama. Mislim stvarno, kaze mi to kao da nije nista. Pa ona me je pobogu zamalo ubila. Ustvari ubila je nase djete ali njemu to izgleda nije nista. Pa naravno ni sam nije htio to djete.
Ja:Kako mozes?!
Kazem na rubu suza. Zarujem glavu u jastuk i pocnem plakati. Osjetim njegovu ruku na svojim ledjima ali ja je uzmem i brzo skinem sa ledja. Ne zelim njegov dodir.
On:Hey malena. Nije valjda da stvarno mislis da sam isao kod nje. Pa nebih to nikada uradio. Meni je dovoljno da imam tebe. Druge mi ne trebaju. Ti si moje sve. Rekao sam to samo da vidim tvoju reakciju kada mi budes stvarno dosadila i kada te budem morao ostaviti-kaze i nasmijesi se.
Lupim ga u rame i brzo obrisem suze. On mene bas voli zezati. Ma vraticu mu sve duplo kada se oporavim. Vidjece on svoje.
On:Nemoj da places. Evo vidi. Ostavio sam ti pismo da idem prvo na trening a zatim u Institut da vidim kako poslovi napreduju. Ludice moja nisi valjda mislila da cu stvarno otici ko nje. Mislis da nisam zaboravio sta ti je ona uradila? Mislis da nisam zaboravio nase djete koje nije dozivilo da ga uzmemo u ruke i da ga odgajamo onako kako smo trebali. Mislis da sam sve to zaboravio? E pa to se tako lako ne zaboravlja.
Pogledala sam ga i jasno mogla vidjeti tugu u njegovim ocima. Zasto uvijek nas dvoje moramo patiti? Zasto mi nismo mogli ostati sretni cijelo ovo vrijeme? Zasto nisam mogla donijeti ono djete na svijet? Zasto me je ona morala ubosti? Zasto je Neymar otisao? Zasto nije ostao? Ima hiljadu 'Zasto...?' a ni otkud odgovora 'Zato' .
Hiiii napokonnnn....prije svega da se izvinem sto nije bilo nastavak. Vjerujte mi nisam stigla zbog skole. Zao mi je jakooo. Htjela sam nastaviti pricu ali skola nije dopustala to. Sad cu se malo vise truditi oko svih mojih prica da ih polako privodim kraju. Naravno nece kraj ovo price jos za jedno barem 10 nastavaka ali samo da kazem da ce ubrzo kraj svim mojim pricama. Onda zapocinjem jednu novu i onda cu se skoncentrisati samo na tu pricu jer dosad sam zapocinjala dvije-tri price i onda nakon nekog vremena ne mogu sve stici napisati,zaboravim sta se desavalo i takoo...ugl. zelim vam se jos jednom ispricati jer stvarno nisam imala vremena. Lya ♡♡
YOU ARE READING
/Ljubav ne bira!/
FanfictionLjubav je čudo. Ne znamo ni mjesto ni vrijeme kad ćemo se sresti sa njom. Još jedna priča u moru sličnih..Ela i Neymar. Ona lijepa, vedra, nasmijana, pozitivna djevojka a uz to sve i odličan student koji želi završiti faks i otići što dalje iz ove z...
