Mi smo tu da se borimo za malog čovjeka, da ispravimo nepravdu, da zaštitimo one kojima su obitelj, policija, zemlja i sustav okrenuli leđa. Mi smo tu za sve njih, i nikada nećemo nestati. Kada ne bude Zeus braće bit će drugih koji će nastaviti naš...
Najteže od svega je držati Riona daleko od terena, kada je cijelim srcem ondje, a zna da više nikada neće biti ono što je bio. Još uvijek nije svjestan koliko je dobar u tome što radi, koliko je važna karika i kako smo prokleto savršen tim koji niže uspjehe baš zahvaljujući njemu. Isto tako taj vražji kiborg nije svjestan koliko je sretan što je živ, što ima prekrasnu ženu koja ga voli i koju voli, i dvoje divne dječice kojima je savršen otac pun ljubavi. Drugačiji ne može ni biti imao je našeg oca da uči od najboljeg, tako da vjerujem da jednom kada dođe vrijeme za to Raton i ja bit ćemo isti takvi. Sada, da još malo iskoristimo ovo snage u nama i učinimo što više dobra dok to ne predamo sljedećoj generaciji koja će naslijediti Zeus security. Jer, opet kažem tu smo sada i planiramo ostati još mnogo, mnogo godina.
***
Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.
Vozio sam od Pahrumpa ka Vegasu prolazeći kroz noći okupanim Mounatin springs kamenjarom sa samo pokojim suhim stablom uz put. Otvorena cesta prijala je gumama mog Harlija koji je jezdio kroz noć obasjanu milijunima zvijezda koje su načičkane u prekrasnu mliječnu stazu djelovale nestvarno. Istina lijep je Mountain spring noću iako je pustara kao i većina mjesta ovdje. Prilazim gradu, gubi se sjaj mliječne staze i svjetla preuzimaju noć. Izađem iz Enterprisea, vozim prema centru Vegasa. Ispred mene je automobil koji nekako čudno skakuće po cesti. Ne mogu ga zobići, cesta je puna, usporim, a on samo stane na sred puta. Stanem i spustim noge dolje s motora. Vidim da osoba unutra pokušava da ga upali, ali beuspješno. Stvara se čep, auti trube iza mene. Svučem kacigu, ugasim motor. Vrata automobila se otvore i ženska osoba iziđe držeći stegnute šake.
- Gopođo...
- Žao mi je! - vikne i digne ruke ispred sebe. - Mrtav je.
- Morate se maknuti sa ceste, stvorio se čep.
- Jasno mi je, ali gdje ću? Kako da maknem... - i onda tek pogleda u mene i zašuti. - O, k vragu!
- Hajde sjednite unutra, gurnut ću vas sa strane i ostavite ga ondje dok ne pozovote šlep službu.
- Hvala vam. - sjedne, pusti kvačilo i gurnem je u pomoćnu traku.
- Kočnica! - viknem, ona zakoči. - Moram maknuti motor, dajte mi minut. - Otrčim do motora, svi trube kao sumanuti, sjednem, pa se premjestim pored ženina auta.
- Hvala vam, sad ću pozvati službu da ga odvuče. Krenuo je trzati prije pedeset metara, mislila sam nije ništa, a onda je samo krepao.
- Rado bih pomogao, ali zbilja se ne razumijem u automobile. Moj brat da, ja nikako. Nisam se čak potrudio ni da naučim iskreno. Znam, za muškarca je to zbilja sramotno, ali jednostavno ima stvari za koje jesi i za koje nisi, a ja nisam za kvarove na autima.
- Ipak ste stali i pogurali me da se maknem s ceste. Toliko znate.
- Bilo mi je glupo da ga samo odnesem sa strane, pa...- ona se nasmije, pa me odmjeri dignunte obrve.
- Da, vjerujem da biste to mogli bez problema.
- Trebate li biti negdje, mogu li vas povesti? Da ne ostajete sami na cesti?
- Krenula sam u Vegas. Moram pronaći neke ljude ondje.
- Na samim ste vratima grada, ako treba...
- Hvala vam. Već ste dovoljno učinili. Ionako ne mogu u agenciju do jutra, sada je već kasno, ali kada te nemir obuzme izgubiš pojam o vremenu.
- Znate da u gradu doslovno sve radi dvadeset i četiri sata, ako vam je hitno povezite se sa mnom, nije mi problem. - definitvno mi ne bi bio problem osjetiti njene ruke oko sebe dok grabimo kroz noć. Jako je lijepa i u ovom nikakvom svjetlu, jednostavno je teško ne vidjeti to.
- Mislim da ću ipak sačekati jutro i onda otići. Tri mjeseca je tražim mogu...- tu privuče moju pažnju.
- Tražite? Koga? Agenciju?
- Ne. Ne, agenciju, tražim... nije bitno. Ne mogu o tome s nepoznatima. Uglavnom hvala vam za sve. Ne morate gubiti vrijeme ovdje više, sačekat ću vuču i negdje se smjestiti preko noći.
- Moja ponuda stoji. Gdje trebate u Vegasu? Možda mi je usput.
- Trebam ljude iz Zeus security, jeste li čuli za njih? - nasmijem se glasno. - Što je smiješno?
- Situacija.
- Pa i nije baš. Nasukana sam ovdje kao kit na plićak pješčane plaže i... - uozbiljim se i pružim ruku prema njoj.
- Mislim da biste trebali prihvatiti moju ponudu da vas povezem do Vegasa jer idem baš ondje gdje trebate biti.
- Zbilja? Baš tamo?
- Rendall Zeus, - kažem pružajući ruku opet prema njoj - vlasnik Zeus securityja.
- Šalite se?
- Ne. Sa svojim se imenom nikada ne šalim.
- K vragu, ako ovo nije znak iz svemira ne znam što je onda. Nevjerojatno. - pruži svoju ruku i spoji dlan s mojim. - Nilla Zayn.
- Hajde nazovite vuču, neka ga odvezu na popravak, vratit ćemo se po vaš auto sutra. Hitno vam je dok ste krenuli ovako da nas nađete, pa ću vas odvesti gdje treba, a vi ćete mi reći kako vam možemo pomoći.
