7

704 101 10
                                    

 – Hajde da se izmirimo svi odreda, ne smijemo u Novu Godinu ući posvađani – Majka vuče Dušana u kuhinju gde su svi poredani kao i juče. – Evo Duleta, sad lepo svi da mu se izvinite što ste budale i što mu se mešate u život. A, on će vam oprostiti jer zna da ste svi budale i završimo sa ovim.

– Nema potrebe mama, nisam ljut. Istina, nervirate me, tata pogotovo kada se ponaša kao da sam balavo derle od petnaest i zaboravlja ko sam i šta sam.

– Samo sam rekao svoje mišljenje.

– Nisam ga tražio. Pogotovo ne u vezi nje.

– Pa dobro Dušane šta je onda na kraju? Voliš tu malu ili šta?

– Ne znam. Zaljubio sam se u nju. – Dragana krene tapšati i skakutati. – Jednostavno jesam. Ne znam kako.

– Sine kakvu budućnost ti vidiš za vas? Ti ne živiš ovde, a kako čujem i ona ode gore u Linz.

– Stari ne znam, kažem ti. Ali, ako je istina šta baka kaže, ako je ovo nešto što je bilo suđeno, sve će se to samo od sebe posložiti i rešiti.

– I baš ona od svih ikad?

– Ne bira razum, srce bira.

– Odrastao si čovek, znaš sam odlučiti, pa odluči šta misliš da valja.

– Nadam se da hoću. – telefon mu zazvoni i prekine ih, Slaviša kaže da će ga pokupiti za deset minuta. – Moram da idem. Srećna vam Nova svima ne verujem da ću se vratiti do jutra.

* * *

Istina, u kafiću je bila opšta ludnica baš kako priliči dočeku Nove godine, ali Dušan se vrpoljio kao da mu sto crva gmiže po dupetu. Bila je gužva i omladine, a i njegovog društva i općenito mladeži iz sela bilo je dosta, ali jedna osoba je falila, ona koju je on čekao videti. A, baš ona nedaleko od punog kafića stajala je pred ogledalom zakopčavajući svoje minđuše koje je kupila baš za ovu priliku. Poravnala je svoju ljubičastu haljinu, zategla kaiše na cipelama, dohvatila parfem sa stolića i poprskala vrat i zapešća.

– Lepa si Suzo. – Majčin glas je trgne, nije ju ni čula da je ušla, a za to može zahvaliti svojim glasnim mislima koje joj kolaju glavom.

– Hvala ti.

– Eno cure su došle igraju se vani sa Vučkom.

– Taj pas će nas sve nadživeti. – Uzme svoj kaput pa ga obuče i izvuče kosu s loknama na krajevima van kaputa pa se zakopča. – Srećna vam Nova Godina mama.

– I tebi Suzo. Tata je zaspao već, a i ja ću još malo. Lepo se provedi.

– Hoću. –I to je bilo sve, sav razgovor između majke i kćeri, a Suzani je i to izgledalo previše jer nije navikla ni toliko dobiti od njih, nijednog. Vriska i cika između devojaka kada vide jedna drugu kako su lepe doprati ih do kafića. Suza duboko udahne jer zna da je on već tamo i zna da je ova noć sama po sebi takva, nekako posebna i magiča i da bi mogla da pogazi svoju želju i ispuni si je malo ranije. Neće, izdržat će. Jer želje koje ostvariš na sam Božić one su koje će trajati večno. Jovana otvori vrata i sve se popnu unutra. Suza skine kaput i obesi ga na vešalicu, a onda između svih tih ljudi načičkanih tamo i mirisa dima i alkohola oseti njegov parfem tako blizu sebe. Okrene se i sretne njegove oči. Sijaju dok je odmerava od stopala do očiju i dok mu se osmeh razliva licem.

– Dušane...

– Prelepa si.

– Hvala ti.

– Tako si... neopisivo lepa.

– Pa, hvala... ti.

– Hajde Suzo idemo oterati one budale što su stali za naš stol – drugarice je povuku za sobom u gužvu, a on ostane tamo gledajući za njom.

* * * *

Minute prolaze, sat otkucava, još je svega petnaest minuta do ponoći. Dušan se konačno uspe oteti društvu baš kao i Suza pa se nekako nađu na sredini kafića. Muzika je glasna i svi plešu i skaču, a njih dvoje samo tako ukočeno stoje jedno ispred drugoga.

– Moramo plesati. Ako samo stojimo zgazit će nas ovaj narod. – Digne se malo na prste pa mu govori na uvo jer stoje baš kraj zvučnika.

– Nisam baš neki plesač, ja sam fudbaler. Noge koristim za fudbal ne za ples.

– Samo me prati, ok? – uzme ga za ruke, pa se okrene u ritmu i njena leđa završe na njegovom stomaku. Ta kratka haljina na njoj zapali ga kao šibica i on ne može da se kontroliše. Ruke su mu na njenom struku dok se ona tako lijepo, a opet zavodljivo uvija. Vidi Suzana sve poglede prisutnih, ali ih jednostavno sve ignorira. Vidi ih i Dušan i da ljudi plešu, ali ih gledaju i šapuću, ali jednostavno ga nije briga. Ona je u njegovim rukama i jedino mu je to važno. Pogleda u Braneta on mu namigne i digne dva palca u vazduh. Zaboravlja Dušan Milić da ne zna da pleše, i hvata sebe kako je okreće, privlači, spušta i diže dok muzika nabija vazduh elektricitetom još više. Nikada nije ovako uživao, nikada se nije osećao ovako živim. Kao da se upravo rodio, kao da je tek nogom zagazio na svet.

– Ti. Si. Tako. Savršena. – govori joj isprekidanim glasom dok udiše žestoko što vazduh kojeg je stvarno malo unutra, što miris njenog parfema koji ga uzbuđuje i opija, ubija i oživljava u isto vreme.

Ne primećuju da minute prolaze dok muzika ne stane i svi zaćute na sekund. Krene glasno odbrojavanje, sve drugarice se sjure pored Suze pa nastane vriska i cika.

– Zamisli želju u ponoć Suzi! Ta se ostvaruje sto posto. – Dušan to čuje, a onda je pogleda i vidi kako mu se smijulji i gleda ga, pa namigne. Kada sat otkuca ponoć i odbrojavanje stigne do nule nastane na sav haos još veća tarapana i njih se dvoje nekako razdvoje između ljudi koji se grle, ljube i čestitaju. Njegovi ga odvuku na jednu stranu, njene drugarice nju na drugu.

Potraje taj haos nekoliko minuta, Dušan uzme jaknu i izađe malo van. Oči ga peku od previše dima i tera ga da kašlje pa prošeta prema spomeniku. Vidi nju kako stoji okrenuta leđima, srce mu preskoči. Priđe polako i zagrli je oko struka pa nasloni bradu na njenu kosu. Ona ga oseti, pozna njegove ruke oko sebe i nimalo se ne lecne na to što uradi. Okrene se lagano i spoji pogled s njegovim.

– I, jesi li?

– Šta?

– Zamislila želju u ponoć?

– Jesam.

– Koju?

– Ako ti kažem neće se ostvariti.

– Mislio sam da imaš već jednu koju silno želiš ispuniti.

– Nikad nije previše želja Dušane. Kada čovek prestane želeti to je kao da prestane sanjati i disati.

– Šta si ti poželio?

– Ako ti kažem neće se ispuniti.

– Vidiš? – on je privuče sebi tako jako i gladno želeći uzeti njene usne, uzeti celu nju u naručje i odneti je na neki topli krevet pa je učiniti svojom ne samo za jednom nego za zauvek. Umesto toga poljubi joj čelo dugo držeći vrele usne na njemu i zagrli je čvrsto.

– Srećna ti Nova Godina Suzo. Želim ti da ostvariš sve svoje želje. I više od njih. Želim ti da ostvariš i sve moje želje. 

Ovog Božića🔚Tempat cerita menjadi hidup. Temukan sekarang