Glava u oblacima☁️

Drugi dio.

Dim, noćni život.. neprespavane noći, loši ljudi, loša energija... svaki dan sve isto.

No, nije uvijek bilo tako, sjećam se osnovne škole,šarenila, novog ruksaka i pogleda djece koje nisam poznavala.

Tada su isto postojali neki problemi, dileme, tada je to izgledalo kao nešto strašno, veliko... Sada, sada bi voljela te probleme nazad.

Nekako tada je i problem imao smisla, ljudi su se ako ništa bar svađali, danas ljudi ko utvare samo hodaju, bez ikakve zamisli u glavi, bez ikakvog identiteta.

Duša im luta, iako su živi...

____________________________________

Što se tiče mene i moje duše, tu je, skrivena... nekada imate period zivota kada neke stvari ne trebate pokazati, neke stvari koje drugi ljudi ne trebaju da vide ili da znaju da to imate.

Prije je to bio telefon, neki komad odjeće, igračka, danas... ni sami mi ne znamo sta skrivamo ali skrivamo...

Vjerovatno ne želimo da pokažemo koliko je sve sivo postalo i koliko smo iznutra loše, istruhli...
Koliko nas sve sretnima čini samo ako će to nesto nekome da naškodi ili ga ponizi.

Nego, da ne bude da ovu priču pišem samo iz negativnih osjećaja, krenućemo sa lijepim djelom mojih misli uskoro :)