Chapter 2-"Truth."

1.9K 128 6
                                    

*Pre 20 godina*
 (Pre rodjenja Katlyn Reed) "Annabell,to je jedino rešenje. Već smo dovoljno izgubili,znaš da ne smemo još." Kralj,preplašen,govori to svojoj kraljici koja ga gleda sa suzama u očima. Ali,duboko u sebi zna,da je to jedini izlaz iz pakla. Ali ne, njena podsvest to ne prihvata "Da li znaš šta činiš? Činiš grešku. Onu grešku. Onu koja se ne oprašta. Naša ćerka nan neće to oprostiti,budi siguran u to. Na tebi je život jednog nevinog i malenog stvorenja." "Ali, na meni je i život četiri hiljade nevinih ljudi koji će da ispaštaju. Da li naša kćer vredi toliko? Četiri hiljade života, Annabell." Kralj,gleda svoju kraljicu dok se udaljava od nje, i srlja pravo u smrt. Smrt slobode svoje kćeri,
   Da li se neko šali sa mnom? Ko se udaje?
 Sigurno je neka naša rodjaka koju ja nikada nisam ni upoznala. Ne bih ni da se zamaram time. Ulećem im u dvevni boravak i sedam na jednu od veikih fotelja. Iznervirano puhnem pošto mi se jedan pramen kose našao ispred oka. Vratim ga na mesto i pogledam u oca i majku. Kao da su duha videli. Sta ih toliko preplaši?

 "Katlyn,dušo,nemoj tako upadati u sred razgovora u sobu. Preplašila si nas!"

 Majka govori sa malom dozom ljutnje koji ja totalno ignorišem.
"Kćeri,moramo ti nešto veoma važno reći. Nemoj se iznenaditi ali znaj to je bili sve za tvoje dobro."

Moj otac,naporan kao i uvek,priča za neke stvari koje ni sam ne razume,a ni ja se ne trudim da ga razumem.
 "Ako ćeš da kažeš za to venčanje o kome uporno govorite,ja sam uredu što se toga tiče. Prijalo bi mi da malo izadjem da vidim ljude."
 Nikada neću biti u mogućnosti da vodim normalan razgovor sa svojim roditeljima.
"Kćeri,to nije onako kako izgleda.Nije u pit..."
 Upadam u sred reči svom ocu jer znam da ga to užasno nervira. On pa nema baš čelične živce. Nasuprot majke.
 "Oče da li misliš da me zanima koja naša rodjaka udaje,ili koju su na silu udali za nekog kralja koji verovatno pije kad god može. Majko ićiću na glupo venčanje i smešiću se lažno samo prestanite,ali molim vas prestanite da mi zvocate nad glavom. Ne mogu da vas podnesem više!"

Iznervirano uzdahnem jer moram doći do vazduha zbog kilometarskog govora. Kako volim da ih nerviram. Hvala bogu jer trpe sve to. Pošto sam dovoljno udisala njihov dosadni vazduh,ustala sam sa fotelje i moja duga haljina pala je na pod i počela se vući po hladnom betonu,izašla sam iz trpezarije i jako,veoma jako zalupila vratima da vide koliko sam ljuta. Da,opet radim istu stvar.Trčim kod Princa jer,nekako mislim da samo on može da me razume. Na neki čudan način. Pretpostavljam. Češljam mu grivu,dok me on samo gleda. Šta bi drugo mogao? Ne može da priča. Kada bi samo mogao. Osedlam ga i opet odem na moje mesto. Da,to je samo moje mesto. Ničije drugo. Nikome ne bih dozvolila da kroči na moje mesto. Zavežem Princa za granu drveta i samo sedim na kamenu. Moje misli su prazne. Kao i srce. Nadam se da će tako i ostati. Zauvek.
 *Nakon nedelju dana*
 Pripreme su polako ali sigurno tekle. Čiščenje,brisanje,spremanje. Ali Lyn,ona ništa nije primećivala. Bila je totalno odsutna. Misli su joj bile pomešane i u njenoj glavi ništa bije bilo kako treba. Kralj i kraljica sve su više strepeli za princezu.A dolazak se približavao. I te kako. Tomlinson je željno iščekivao kada će kročiti u palatu. Možda kroči u njen dom,ali neće kročiti u njeno srce. Za to sam sigurna.
 
Ovo je samo još jedan dosadni dan. Ali,nešto tu nešto ne valja. Od početka nedelje,sve sluškinje u dvoru su nekako pogubljene. Čiste,brišu,spremaju. Ali ne znam zašto. Da li venčanje moje rođake toliko brzo dolazi? Koja se rođaka udaje? I zašto u našem dvorcu? Ja u ništa nisam upućena. Katlyn ti stvarno nemaš mozga. Venčanje,tebi nepoznate rodjake,dešava se u tvojoj kući a ti nemaš pojma o ničemu. Idem odmah da vidim o kome se radi. Istrčavam iz svoje sobe i na putu do odaja svojih roditelja nalećem na čistačicu. Pa ona će mi reći. Prilazim joj i pitam.

"Izvinite,zašto ovoliko čistite.Da li se nešto veoma važno dogadja ovde?"

 Pa morala sam da pitam da li je uopšte venčanje da ne ispadnem glupa kada pitam majku i oca o čemu se radi. Čistačica uzdiše pa govori.
"Da,ovde se sprema venčanje,sad za 2 dana,..."

Ne dopuštam joj da završi rečenicu nego se samo brzo zahvaljujem i trčim prema odajama. Videće oni. Kako samo mogu i da pomisle da mi ne kažu. Mrzim ih. Zastajem ispred velikih drvenih vrata iza kojih čujem glas moje naporne majke i živčanog oca.

"...znamo da ništa neće dobro ispasti,Ferdinand poslušaj me"
"Annabell,moram,zašto ne razumeš. To je jedini način. Moramo"

 Da,osluškujem,ali ništa ne shvatam,a iskreno,ni ne želim. Upadam,kao i obično,a moja majka se okreće i gleda me kao da sam nekoga ubila. Šta je sa tim ljudima?
 
"Majko,trebali bi mali da poradiš o tome kako nekoga gledaš. Postaje veoma čudno,znaš."
 Nakratko se smejem,a ona ni ne trepće. Pobogu,šta joj je!?
 
"Katlyn,dušo da li si išta čula od našeg razgovora kaži nam molim te."
 Šta će joj to? Uzdahnem umorno.
"Ne nisam,za tvoju informaciju. Da li ima nešto što trebam čuti.Približavam joj se,a ona brzo odmahuje glavom i kao da odiše od olakšanja. Ona nije normalna.

"Ne,dušo,samo nismo hteli da te zamaramo tim dosadnim političkim pitanjima jer znamo da tebe to ne interesuje. Nego,zašto su došla?"
 Meni ovo izgleda kao skretanje sa teme. No,dobro.
"Zašto se odjednom,ceo dvorac čisti? Čistačice na sve strane. Mislili ste da be neću primetiti? Koja se rodjaka venčava? Molim vas,samo da to ne bude ona naša ružna rodjaka...kako se beše zove...ah da Beky. Stvarno je ne mogu gledati."
 "Dušo mislimo da još nije vreme da ti kažemo..."
"Kako 'mislite da nije vreme.Za dva dana,ovde se dešava venčanje a ja još uvek ne znam ko se udaje. Hajde majko ne budi smešna."
Dok sam razgovarala sa majkom,otac nam prilazi.
"Katlyn,moramo ti nešto važno reći. Samo te molim,da ne besniš jer bam ne treva još jedan u nizu tvojih ispada."
"Oče,samo prevali to preko usana"
Iznervirano kažem.
"Pre svega,želim da ti kažem da nismo imali izbora i da smo jednostavno morali to da uradimo. To je bilo jedino rešenje,za naše tada uništeno kraljevstvo."
"O čemu se radi. Kažite mi!" Vičem na njih.
"Udali smo te! Da,udali,verili,šta već! Bila si verena sve ove godine i udaćeš se za dva dana za kralja Louisa Tomlinsona. To je tvoj budući muž."
Samo sam se nasmejala i pogledala ih.
"Majko,za sve ove godine,ovo je jedna od najgorih šala koje si ti rekla. Ma daj majko,ja verena!"
Pa oni nisu normalni. Verena. Da li oni znaju šta to znači? Znači ropstvo. Žene uvek bivaju maltretirane u braku. Sve je na njihovim leđima. Kuća,deca,porodica. Kako ijedna žena pristane na to. Ne,ljubav ne postoji. To je samo zabava muškarcima. Zabava. Žena nema nikakva prava. Barem ovde,u ovoj kraljevini.
"Kćeri,mi se uopšte ne šalimo. Bila si verena sve ove godine! Ja i tvoja majka smo se plašili da ti kažemo jer smo se plašili tvoje reakcije. Ali sada kralj Tomlinson dolazi i ceremonija venčanja će se odigrati. Htela ti to ili ne!"
 Otac besno udara pesnicom o sto kao da ostavlja veliku tačku na svoj govor. I mene odjednom,kao veliki talas zapljuskuje me nešto. Istina,realnost. Ja sam verena. Tehnički već u braku sa nekim muškarcem koji ko zna odakle je.

"Da li vi želite reći da sam prodana!?"
 Besno vičem dok suze nastoje da poteku. Ne. Suza nema. Neće ih ni biti. Nikada.
"Da,kćeri,prodana. Ali shvati,to nije bilo do nas. U to vreme,nismo znali šta činimo. Da mogu vratiti vreme,ništa ne bi bili ovakvo kakvo je!"
 "Prodana,eto šta sam ja! Jebeno prodana!Ja sam jebena stvar koja je na prodaju!"
 Trčim prema vratima koje otvaram te ih snažno zalupljujem. Prolazim pored one iste čistačice koja je mogla da mi kaže istinu ali nisam slušala. Bila sam toliko glupa. Ulazim u svoju sobu i doslovno se srušim na veliki krevet pokriven belom posteljinom i jastucima. Da Katlyn plačeš. Jebeno plačem i mrzim sebe zbog toga. Uspravim se,obrišem pretpostavljam već natekle oči. Ako ćemo igrati takvu igru,igraću je.  
"Možda će imati tvoje telo,ljubiće te pred svima ali jedno će znati. Neću biti njegova. Nikada."


I,drugi deo je tu. Prvo da se zahvalim Sofiji što objavljuje moju priču na njenoj stranici jer sam mislila da je ova priča za staro gvožđe. Još jednom,hvala ti Soph
Čitajte,lajkate i komentarišite. Utisci o Lyn? Kakav će biti Tomlinson? Pretpostavje u komentarima. Love you
Sxx

Stuck in MarriageWhere stories live. Discover now