9 DEO

122 13 2
                                    

Malo pre on je bio taj koji je odmeravao moje telo, sada sam ja ta koja ne sklanja pogled sa njega. Skinuo je majcu i otkrio telo koje je sigurno za divljenje iako sam vec ocekivala da ce biti takvo na osnovu njegovih ruku. Ispod leve strane drugi imao je ispisan tekst koji nisam bas mogla da vidim u potpunosti zbog tame.

"Koliko je sigurno da skacemo?"- pita kada okaci stvari na granu gde je moja

"U potpunosti"- odgovorim i krenem napred

Skocim, ostanem malo ispod vode a onde izronim da bih videla kako Dante pada pored mene. Kada je usao u vodu isprskao me je, tako da sam mu vratila odmah kada je izronio.

"Koliko je sigurno ovo sto radimo?"- pita gledajuci u mene nakon sto skloni kosu unazad

O boze moj pa ovo je jos gore nego sto sam mogla i da zamislim.

"Dovoljno"- odgovorim uz osmeh

Pogleda me zbnjeno a rekla bih i malo uplaseno. Ipak smo na sredini okeana okruzeni stenom i vodom.

"Zezas me, zar ne?"

"Mozda, a mozda mi je plan da te prosto udavim ovde i kazem da je to bio nesrecan sucaj pa nase ostrvo bude sigurno"- kazem povlaceci se lagano ka njemu

A onda se nasmejem i samo ga isprskam vodom. Odmahne glavom dok sklanja vodu sa lica pa krene sada on ka meni.

"Mozda sam zaboravio da ti kazem da sam rodjen pored mora"- kaze i spusti ruke na moja ramena brzo spustajuci me ispod vode

Sledeceg trenutka me je vec pustio pa sam krenula da se smejem, a i on samnom jer je moja kosa bila preko mog lica. Pomogne mi da sklonim kosu sa lica, ali mi to bas i ne pomogne. Pa onda samo zaronim i isplivam skroz ispred njega da bih vatila kosu unazad. Ali nikako nisam ocekivala da cu zavrsiti skoro uz njega, do te mere da se moje telo skoro pa dodiruje sa njegovim.

"Izvini"- vratim se malo unazad

Klimne glavom i kren da pliva, pridruzim mu se. Plivali smo i to duze nego sto smo oboje ocekivali da cemo.

"Au"- viknem i povucem se nazad

"Sta se desilo?"- pogleda me zbunjeno i krene ka meni

"Proklete meduze, ne bi trebale da su ovde u ovo doba godina"- odgovorim i sama iduci ka njemu

Prebacim ruku oko njegovih ramena.

"Pomogni mi da odem do stene"

Klimne glavom i krene da pliva ka steni. Pomogne mi da se podignem, a onda sedne pored mene.

"Dobro si?"

"Moram da se vratim nazad u kucu pre nego otrov krene da radi i paralise me"- kazem pokusavajuci da ustanem

"Paralise?"- pogleda me pomalo uplaseno

"Da, na dva dana otprilike. Prokletstvo sledeca dva dana su jako bitna imacu previse plodova"

Ustane i uzme me u svoje ruke pa krene da se penje stepenicama. Uzme nase stvari i kree brzim korakom ka kuci.

"I dalje dobro?"- pogleda me kada smo bili ispred kapije, ovo je ujedno bilo i njegovo 10-to pitanje od kako smo krenuli sa plantaze

"Da, ali ne mogu da pomeram noge"- odgovorim

"Gde da te ostavim?"

"U moju sobu ako ti nije problem"

"Nije, na kraju zbog mene si zavrsila u ovom stanju"- kaze i udje u kucu

"Zelis li da prvo speres so sa tela?"- pita me kada me pogleda u oci

STRANAC- Na plantazi naraWhere stories live. Discover now