A girl with lots of love

43.Dio

Već je prošlo mjesec dana od Andrewove smrti.
Još uvijek sam bila tužna ali znala sam da ga nikako ne mogu vratiti.
Sjedila sam sa Vanesom na kauču i gledala televiziju.
Vanesa je skoro zaspala, kada je netko otključao vrata i ušao.
"Mogao si malo tiše", rekla sam Dominiku.
"Oprosti"
Otišao je u kuhinju i spremao stvari, koje je kupio.
"Ljubavi, danas idem sa prijateljima u klub", rekao mi je kada se vratio iz kuhinje.
"Ja sam mislila da ti nisi tip za klubove, ali idi. Ostavi nas same, da nam netko još provali u kuću"
"Htjeo sam probati malo se zabaviti ali kada mi ti to ne daš.."
"Nisam rekla da ti ne dam! Idi samo idi!"
"Oke ali ne idem sada"
"Dobro", ljuto sam pogledala natrag u televiziju i odjednom je Vanesa počela plakati.
Uzela sam je i otišle smo gore u sobu.
"Zašto se opet ljutiš na mene?? Što sam ti napravio??", čula sam Dominika vikati, prije nego sam ušla u sobu.
Legla sam u krevet i zaspala jer me glava boljela.

Nakon ne znam koliko sata sam se probudila i upalila mobitel da vidim koliko je sati.
Bilo je 3:00 ujutro i Dominik nije bio u krevetu.
'Zar još nije doma?', pitala sam se u mislima i ustala.
Tiho sam otišla dolje jer je Vanesa još spavala.
Pogledala sam u kuhinju, dnevnu sobu i kupaonicu, ali nigdje nije bio Dominik.
Odjednom je netko pozvonio i uplašila sam se.
'Tko je to ovako kasno?'
Otvorila sam polako i vidjela Dominika, koji nije mogao ravno stajati.
"Hej ljubavi kakou si mi?", pitao me i ušao.
"Kako to izgledaš?? Koliko si pio??"
"Samou deset boca!"
"Deset???"
"Daa samou deset!!"
Stavila sam ruke na glavu i vodila Dominika u kupaonicu.
"Zašto ne idemo u krevet?", pitao me kada smo došli i odvratno se smijao.
"Istuširaj se! Smrdiš po alkoholu"
"Hej!! Ti istou smrdiš!"
Zakolutala sam očima i malo ljuto pogledala Dominika.
"Štou sam sada krivou reko?"
"U kupaonicu!! Odmah!"
Poslušao me i otišao a ja sam otišla natrag u krevet.
Nakon pola sata sam osjetila Dominika kako je legao pored mene.
Zagrlio me i poljubio po vratu.
"Ne mogu spavati", rekla sam mu odjednom.
"Ja mogu"
Maknuo je ruke od mene i zaspao.
Nisam mogla zaspati i odlučila sam ustati.
Već je bilo 5:00 ujutro i sjela sam za stolom.
Napravila sam si kavu i odjednom mi je zazvonio mobitel.
"Halo?", pitala sam kada sam se javila.
"Bok y/n", reklao mi je poznati glas.
"Možemo li malo razgovarati?", pitao me taj glas opet i pokušavala sam saznati tko je to bio u pozivu.
Odjednom sam se sjetila: Taj glas je bio Dejan.
"Što želiš od mene, Dejan??"
"Želim razgovarati"
"O čemu?? Nemamo ništa za razgovarati više!!"
"Y/n čuo sam da si dobila dijete, čestitam"
"Mhm"
"Je li to dijete od Dominika?"
"Zašto te to sada zanima??"
"Pa samo pitam"
"A ja ti ne želim odgovoriti"
"Y/n molim te daj da razgovaramo"
"Prestani tražiti nadu, jer ja ne želim razgovarati! Sretna sam, imam kćer i najboljeg dečka na svijetu!! Ne trebam više tebe!"
"Onda čestitam na dijetetu i dečku. Više te neću živcirati"
"Super. Onda ćao"
"Ćao"
Spavalo mi se i legla sam na kauč.

Dominik me probudio i držao neko pismo u ruci.
"To je za tebe ja mislim", rekao je i tužno me gledao.
Uzela sam pismo i ustala.
Otvorila sam ga i pisalo je:

Draga Y/n,

znam da imaš obitelj, kćer i najboljega dečka na svijetu.
Uglavnom što sam ti htjeo reći je, da te ja još uvijek volim kao ne znam što.
Još uvijek se naježim kada čujem tvoje ime i još uvijek mi se kucanje srca ubrzava kada čujem nešto o tebi.
Molim te daj da razgovaramo i dođi danas 3.08. u 15:00 sati u park 'ruže'.
Čekati ću te iako znam da nećeš doći.
Ako nećeš doći onda nemoj zaboraviti da te ja još volim kao nikoga u mom životu i zbog toga sam svakoj nakon tebe slomio srce.
Nijedna nije takva kao ti.
Nijedna nema tako dobro srce, nije tako lijepa ili ne može iskuhati tvoja jela kao ti.
Volim te.

Tvoj D.L.

Raširila sam oči kada sam čitala to pismo.
'Žašto me još uvijek voli?', pitala sam se.
Znala sam da je to bio Dejan jer sam njemu ujutro rekla da imam najboljega dečka na svijetu.
Razmišljala sam hoću li doći ili ne.
Odjednom je došao Dominik i sjeo pored mene.
"Nećeš doći u park, zar ne?"
"Kako to znaš?"
"Prečitao sam prije nego sam te probudio. Onda hoćeš li ići ili ne?"
"Ne znam. Ne želim ga ostaviti tamo samoga a i ne želim doći. Ne znam što da napravim"
"Imaš još 3 sata za razmišljanje, a sada dođi jesti"
"Oke"
Ustala sam i sjela na stolicu.
Svi zajedno smo jeli i još uvijek nisam odlučila hoću li doći u park ili ne.