A girl with lots of love

35. Dio

Već je prošlo mjesec dana nakon što smo posvojili Vanesu.
Bilo je jutro, opet je plakala i probudila me.
"Dobro je malena", sam joj rekla i uzela je u naručje.
Zatim smo otišle dolje da ne ometamo Dominika jer je još spavao.
Dolje sam napravila sam Vanesi mlijeko i sjele smo na kauč.
Upalila sam televiziju i gledale smo Turske serije.

Nakon pola sata je Vanesa natrag zaspala a Dominik je ustao i sjeo pored mene.
"Dobro jutro ljubavi", mi je rekao i poljubio me.
"Jutro"
"Što to gledaš?"
"Onu Tursku seriju"
"Aha super :)"
"Mhm"
"Ljubavi?"
"Da?"
"Gladan sam"
"I?"
"Možeš li mi nešto za jesti napraviti?"
"Zar ne možeš sam?"
"Molim te"
Ustala sam i otišla u kuhinji a Domink me pratio.
"Što želiš jesti?", sam ga malo ljuto pitala.
"Palačinke"
"Oke ja ću napraviti palačinke a ti da paziš Vanesu"
"Hoću ljubavi hvala"
"Molim"
Otišao je kod Vanese a ja sam počela raditi palačinke.

Nakon deset minuta smo sjedili zajedno za stolom i jeli palačinke.
Odjednom je netko pozvonio.
"Ja ću", sam rekla i ustala.
Došla sam do vrata i otvorila.
Tamo je stajao Vanesin otac.
"Što želiš ovdje?", pitala sam ga i htjela zatvoriti vrata.
"Stani! Došao sam si po ženu i kćer!"
Ljuto sam ga pogledala.
"Nisu ovdje!"
Odjednom je Domink došao do vrata.
"Što ti radiš ovdje??", ljuto je pitao Lovra.
"Tražim ženu i kćer!"
"E pa onda si na krivom mjestu!! Nisu ovdje!!"
Bili su malo preglasni i probudili Vanesu.
Počela je plakati i odmah sam odbježala do nje.
"Hej to je Vanesin glas!!", rekao je Lovro pun ljutnje i ušao unutra.
Tamo je vidjeo mene kako držim Vanesu u naručju i pokušavam je smiriti.
"Dobro je dušo. Neće te ovaj glupan uzeti!!
Ja ću te paziti!!"
"Vrati mi kćer!!"
Uplašila sam se i okrenula.
Vanesa je još više plakala a ja sam šokirano gledala njenoga oca.
Odjednom je Domink došao iza njega i primio ga za ruke.
"Pusti me!!!!! I dajte mi kćer!!!", polako mi je dolazio bliže i Domink nije bio dovoljno jak da ga zadrži.
Uplašeno sam gledala svoga bivšega i Vanesa nije prestala plakati.
"VRATI MI KĆER!!!!!", počeo je vikati na mene.
Ne znam zašto ali suze su mi počele teći sa očiju.
"Ne dam ti Vanesu za ništa na svijetu!!!"
Odjednom je Andrew od iza skočio na Lovra i bacio ga na pod.
Odmah sam sa Vanesom otrčala do Dominka.
Otišli smo gore i zadnje što smo od Lovra čuli je bilo:
"VRATITE MI KĆER!!"

U našoj sobi je Vanesa napokon prestala plakati jer ju je Domink nekako smirio.
Ja sam sjedila na krevetu i bojala se da će mu Andrew nešto napraviti.
"Hej ljubavi sve će biti u redu", Dominik je polako sjeo pored mene i zagrlio me.
"Ne znam baš. Bojim se"
"Zašto se bojiš?"
"Bojim se da će mu Andrew nešto napraviti"
"Neće ljubavi nije on takav"
"Ako je skoro ubio Dejana kada je saznao da smo zajedno onda bi sada mogao ubiti Lovra"
"Neće"

Sat vremena smo bili u sobi i odjednom je došao Andrew.
"Andrew!", rekla sam i odmah ustala "Jesi li  mu nešto napravio?"
"Nisam y/n samo smo razgovarali i riješeno je sve. Rekao sam mu sve o Manueli i da ste posvojili Vanesu i otišao je"
"Hvala bogu", sam rekla bratu i zagrlila ga.
"A ja sada moram razgovarati sa Dominikom", je Andrew rekao i otišli su iz sobe.
Otišla sam do vrata i htjela njih dvoje prisluškivati ali nisam ništa čula.
Kada su natrag ušli smo svi zajedno otišli dolje i sjeli ma kauč.
"Zašto si došao, Andrew?", odmah sam ga pitala.
"Tjedan dana se nismo vidjeli pa sam vas došao posjetiti"
"Lijepo"
"I kako ste?"
"Dobro"
"Super"
Još smo malo sjedili na kauču i razgovarali.

Navečer je Andrew onda otišao doma a ja sam spremila Vanesu za spavanje.
Kada je Vanesa zaspala sam otišla natrag dolje i sjela pokraj Dominka.
"Kako si mi ljubavi?", pitao me i upalio televizor.
"Dobro sam", uzela sam mu daljinski i ugasila televiziju.
"Što radiš y/n?"
"Idemo malo razgovarati zajedno i ne gledati televiziju"
"O čemu želiš razgovarati?"
"O ovome danas"
"Okej počni"
"Imam jedno pitanje"
"Pitaj"
"O čemu ste ti Andrew pričali?"
"Kad?"
"Prije kada ste mene i Vanesu ostavili u sobi a Andrew je sa tobom htjeo razgovarati"
"Ah to! Ništa važno"
"Kako to misliš?"
"Razgovarali smo o nečemu što nije toliko bitno"
"Zašto nije bitno? Zar mi nešto skrivate?"
"Ne ne ljubavi ništa ne skrivamo!"
"Onda zašto mi ne kažeš?"
"Zato jer nije bitno"
"Uff", sam rekla i krenula prema gore.
"Hej kamo ideš?"
"Gore spavati"
Odjednom me Domink primio za ruku i povukao me natrag na kauč.
"Nikamo ne ideš!", mi je rekao i počeo me ljubiti.