A girl with lots of love

5.Dio

To je bio Lovro Majer!!!
"Zašto leži na podu? Što se dogodilo?Zašto se to dogodilo?...", tisuću pitanja su mi letjela kroz glavu.
Ali morala sam mu pomoći.
Nekako sam ga dobila u auto i najbrže što sam mogla, smo krenuli prema bolnici.

Kad smo došli tamo, su ga odmah odnjeli na opreaciju.
Čekala sam pola sata, kad je neka žena, koja je izgledala zabrinuto, ušla u čekaonicu.
"Gdje mi je sin???", me pitala malo glasnije
"Tko vam je sin, gospođo?"
"Lovro. Lovro Majer!"
"Onda vam je sin na opraciji.", sam rekla maluo tiše, jer sam bila tužna.
"MOLIM??? ŠTO MU SE DOGODILO??? ZAŠTO JE TAMO?? ŠTO SI MU NAPRAVILA??"
Nisam mogla ni 'ništa' odgovoriti, već je skočila na mene. Čupala mi je kosu, dok sam ja nju pokušavala odgrnuti od sebe.
Hvala bogu su došli doktori, koji su me spasili.

Napokon je Majer bio gotov sa operacijom i došao u sobu.
Tih 45 minuta sa njegovom mamom su bili najgorih 45 minuta u mom životu ikad!
Cjelo vrijeme mi je prijetila, da ako sam mu nešto napravila, će me ubiti.
Nije me do rijeći pustila i nije mi dala da joj kažem istinu.

Napokon smo smjele otići u njegovu sobu.
Ja sam samo došla na sekundu i rekla:
"Brz oporavak!"
Htjela sam zatvorit vrata, kad je Majer rekao:
"Čekaj!"
Ušla sam unutra i zatvorila vrata.
Njegova mama je otišla kod njega doma da mu donese par stvari, pa smo bili sami.
"Kako ti znaš da sam ja ovdje?"
"Jučer sam se vozila doma, sa posla, i vidjela nekoga da sjedi na podu, na sredini ceste.
Onda kad sam htjela izaći, je ta osoba pala i nije se micala. Kad sam došla bliže sam vidjela tebe. Stavila sam te u auto i vozila u bolnicu."
"Oh oprosti nisam znao"
"Nmvz (= Nema veze)
"Da nije bilo tebe, sada bi valjda umirao na cesti", počeo se smijati i moram vam reći, ima najljepši smijeh na svijetu, tako cute!!!!!
Pokazo mi je rukom da mu dođem biže i došla sam. Te me zagrlio i ja njega.
"Hvala", mi je još rekao.
U tom trenutku su mi bilijarde leptira letjeli kroz trbuh!!!!😍

Vozila sam se doma i nisam mogla prestati misliti na ovaj predivni zagrljaj!!!
Doma sam si nešto malo pojela i išla u 2 sata ujutro spavat. To znači samo 6 sata spanja za mene.

Kao i uvjek me ujutro budilica probudila.
Spremila sam se i otišla, kao i uvjek, na posao.
Na poslu mi se cjelo vrijeme spavalo, i skoro ništa nisam napravila + Nisam mogla prestati misliti na onaj zagrljaj od jučer, boljereći danas hahah.
"Zašto tako malo radiš, danas? Inače si bila puna energije i duplo više toga si napravila!"
"Oprostite šefe, tek sam oko 2 ujutro išla spavati."
"A zašto?"
Nisam mu mogla reć istinu zato sam lagala:
"Gledala sam film i uopšte sam zaboravila na sat."
Šef mi je samo kimnuo i otišao.

Kad sam se vozila doma je cesta, gdje sam jučer spasila Majera, bila zatvorena.
Morala sam naći neki drugi put, pa sam se odlučila prvo ići na ćevape.

Napokon sam došla doma i preumorna sam zašla u krevet.
Skoro sam zaspala, kad je netko pozvonio.
Nije mi se dalo ustati, pa sam ostavila.
Još jednom je taj netko pozvonio i naljutio me, jer sam morala ustati iz mog mekanog kreveta.
Došla sam do vrata i otvorila jih.
Ispred vrata je stajala Majerova majka.
"Dobra večer", mi je rekla u čak pristojnom tonu.
"Također", sam joj odgovorila sa malim smješkom
"Što vas dovodi ovamo?"
"Lovro mi je rekao istinu o tebi i htjela sam se ispričati zbog svega što sam ti napravila"
"Nema veze, gospđo! Niste znali istinu i htjeli ste zaštiti sina, pa ste postupili točno"
"Hvala ti na svemu!"
Prije ne što sam mogla reći 'molim' je žena otišla.