I duša treba počinak

Kava kao život

Imao sam čudnog prijatelja, mislim imao... to zvuči kao da ga više nemam, odnosno, kao da je pokojni... Stvar je u tome da imam prijatelja s kojim volim popiti kavu, odigrati partiju šaha ili samo uživati na ,,kavi" koja često zna biti sve osim kave. Uvijek mi je bilo fascinantno to kako on naručuje kavu, uvijek istim riječima.
"Zamolio bih vas kavu kao život." Konobari bi se često tu stali pitati, kakva je to kava kao život.
"Možete li molimo vas pojasniti gospodine?" Propitkivali bi, a on im je uvijek s osmijehom odgovarao.
"Gorka, što gorča to bolja s četiri kapi mlijeka." Ostali bi zbunjeni često misleći da je moj prijatelj čudan te bi mu nebrojeno puta donosili kavu s mlijekom za koju je on volio reći.
"Ova kava jest kao život, ali život onoga tko ne živi svoj život sam." Premda se znamo dobrih 20-tak godina, nije mi uvijek bio jasan.
"Što predstavlja takva kava kakvu si naručio? Gorka s četiri kapi mlijeka?" Upitao sam nakon par puta što ju je naručio.
"Život je gorak, iznimno, neopisivo čak, a kapi mlijeka su: ljubav, zdravlje, sreća..." prije nego li je rekao što je četvrta kap, zastao je. Meni znatiželja nije dala mira pa sam ga morao upitati.
"Što onda predstavlja 4. kap?" Nakosio je osmijeh u desno, srknuo gutljaj kave, uzdahnuo i rekao.
"Prve tri kapi su najljepše stvari na svijetu koje čovjek može imati, pa je i četvrta kao i ostale, možda čak bolja, posebnija i spoj prve tri. Četvrta kap je ona, prijatelju moj, ona čiji se osmijeh ne zaboravlja, ona s kojom ti je godina sekunda i ona kod koje još uvijek stanuje dio mene s čitavom mojom dušom." Rekao je ostavljajući novce na stolu, zasjenjivajući lice šeširom lagano odlazeći iz Birtije uz jazz i cigaru što je palio.