Player's game

7.dio

Nakon dugog,strastvenog poljupca Emily se malo odmaknula od mene.Pogledala me u oci i...

Emily's p.o.v

Ja ne vjerujem sto je on napravio!!!Poljubio me...on,Neymar da Silva Santos Jr!Covjek kojeg mrzim najvise na svijetu..me poljubio?

Malo sam se odmaknula od njega dovoljno da ga mogu pogledati u oci.Ne znam tocno sto je to...ali kao da sam vidjela onu nekakvu posebnu iskru.Oci su mu bljestile i....izgledao je tako slatko.Ja,ja ne znam sto da napravim.

Da ga opet poljubim? Ne!O cemu ja to razmisljam?!?!Ja ga ne volim!!Ne volim ga...ne volim ga....i ne volim ga!!!I tocka!Ne volim ga.

Pogledala sam ga opet,ali ovaj put bjesnim pogledom i...lupila ga u jaja.Aha,u jaja.Nije on to zasluzio ali...ovo je inace moja reakcija na nesto sto ne zelim.

Glupaco zeljela si to vise od svega!

Ljuto me pogledao drzeci se za svoje medjunozje a zatim rekao:

"Cemu to?Znam koliko..."

"Da se nisi usudio dovrsiti recenicu!"prekinula sam ga."Nisam to zeljela!Samo ti se ucinilo."rekla sam a zatim brzim korakom otisla do Maite.

"Maite ja idem,ides sa mnom ili ostajes ovdje?"pogledala je u Gerarda pa u mene.

"Slobodno ostani ovdje"rekla sam te otisla.

Mah zapravo i bolje da ostane sa njima.Meni svejedno treba malo samoce.Iako,bojim se da zbog te ljubavi ne izgubim prijateljicu koju sam tek nedavno srela.

Poljubio me?Zar stvarno?Kako?Zasto?Zar me voli?Ma ne...nema sanse da me voli.To je sigurno bila oklada koju je dobio jer me uspio poljubiti.Da,sigurno.Ali,zasto je onda izgledalo tako stvarno?Izgledalo je kao da to zeli cijelim svojim srcem.Kao da za to samo zivi...

Iz misli me prenulo padanje papira na pod.Da,zaletjela sam se u nekoga.Dok sam jos pogled drzala prikovan na pod na brzinu sam se sagnula i pomogla tom nekome podici papire.Pogledala sam ga u lice i vidjela da je to...

"Marcelo..."je prvo sto sam rekla kada sam vidjela svog prijatelja.

"Hej Em.Sto ima?"pitao je smjeseci se.

"N.nista...samo...sorry zbog ovoga..."pokazala sam rukama na papire.

"Ma u redu je.Nego,sto se dogodilo?"

I to me pitanje pogodilo kao grom iz vedrog neba.

"K.kako to mislis sto se dogodilo?"

"Pa izgledas izbezumljeno...sto se dogodilo?"

"Ma nista...nista se nije dogodilo.Nego,ja moram ici.Zurim kuci moram baki pomoci.Vidimo se poslije."i prije nego sto je ista rekao ja sam odjurila niz ulicu.

K vrapcu!Zar stvarno izgledam kao da se nesto dogodilo?
Brzinom munje sam uletjela u kucu.Prosla sam kraj bake,skoro ju nisam ni primjetila.

"Hej Emily,sto se dogodilo?"okrenula sam se prema njoj i pogledala ju u oci.

"Kako to mislis sto se dogodilo?Nije se nista dogodilo.Apsolutno nista.Zasto svi mislite da se nesto dogodilo?!"histericno sam pitala.

"Pa mozda zato sto si uzrujana?A Emily koju ja poznam nije nikada uzrujana..."tiho je rekla.

Preokrenula sam ocima i otrcala gore u svoju sobu.Zalupila sam vratima najjace sto sam mogla i bacila se na krevet.Htjela sam vristati...i vristala sam u jastuk.Zasto mi se sve ovo desava?!Sto se uopce desava sa mojom glavom?!Samo se nadam da nije ono sto mislim da je...nadam se da se ne zaljubljujem u njega.Mislim...to bi bilo tragicno za mene.