Player's game

5.dio

Zacudjeno sam ih promatrala dok su one oklijevale I odugovlacile.

"No?Hocete mi reci ili ne?"nestrpljivo sam rekla.

"Neymar Sr je mrtav"odjednom je progovorila Rafaella a gospodja Nadine se rasplakala.

Moras ti tjerati ljude u plac? javio mi se glasic u glavi.

"Boze...zao mi je.A..."oklijevala sam pitati ovo,iako me jako zanima."Neymar je bio jako vezan za gospodina Neymara Sr.?"

"Da...obozavao ga je.Nas otac je za Neymara bio najveci uzor.Sve mu je znacio..."

Gospodja Nadine se vratila u kuhinju sa velikom kutijom u rukama.Kutiju je polozila na stol te je sjela do mene.
Otvorila je kutiju i izvadila slike.

"Ovo tu..."prstom je pokazala na starijeg covjeka malo sijede brade i tamnijeg tena.Boze...Neymar je sav na njega!"To je Neymar Sr.Taj covjek je stvaro znacio Neymaru...a sada...sada ga vise nema.."zajecala je.

Rafaella ju je zagrlila a ja?Ja sam se osjecala totalno neugodno.Moram ja uvijek rasplakati ljude..vjerojatno da postoji medalja za to osvojila bih ju.

"Uhm...stvarno mi je zao...idem potraziti Neymara..."promucala sam,ustala od stola pa krenula van.

Dvoriste mu je doista veliko.Onaj sladak pas je skakao po dvoristu kao lud.Bas ima smjesnog psa.

Neymar..ili njegova mama...ima cak i patke u dvoristu.I mali bazencic samo za patkice.Kako slatko!Zapravo,mozda Neymar i nije losa osoba.Mozda je bas dobar i....

"Zar te ja ne bi trebala mrziti Neymar?Zasto postajem tako nesigurna kada razmisljam o tebi?Zasto uopce razmisljam o tebi?"zapitala sam se na glas.

Ima ogromno dvoriste...cini mi se da sam se izgubila.Kakogod...nemam pojma gdje se nalazim!
Dok sam se tako osvrtala i doslovno vrtila u krug samo kako bih odgonetnula gdje sam i kako se vratiti na pocetak dvorista...zabila sam se u nekoga.

"Sto ovdje radis?"podigla sam pogled i suocila se sa bijesnim Neymarovim pogledom.

"Trazim tebe...i pokusavam se vratiti na pocetak dvorista..."

"Odlazi odavdje!"I bum!Onaj hladni,bezobrazni Neymar se opet vratio.Nije li cudno kako ljudi tako brzo mjenjaju raspolozenja?!Prvo je bio dobar...a sada...los...mrzovoljan

"Molim?"pravila sam se da ga nisam cula.

"Odlazi odavdje!"izderao se te okrenuo i krenuo nekuda.

Zapanjeno sam ostala stajati tamo...na jednom mjestu.Promatrala sam ga kako lagano odlazi u drugom smjeru.

"Neymar!Sto je sada bilo?!"viknula sam"Zar je ovo nekakva igra raspolozenja?"

Nije me dozivljavao,a znam da me cuo...i to vrlo dobro me cuo jer je na trenutak zastao.Imam osjecaj koji nikada do sada nisam imala ni za jednog decka.A to je osjecaj suza u ocima.Hah...pa pa poznamo se samo jedan dan...ne moguce da sam se zaljubila u njega u ovih pola sata sto smo proveli skupa.No..onda sam se sjetila onog citata:

Mozemo se roditi u jednom danu,mozemo umrijeti u jednom danu,mozemo se zaljubiti u jednom danu.Bilo sto se moze dogoditi u samo taj jedan dan.

Zar je to istina?

Ne moguce da ga volim! Pomislila sam u sebi.Doista...to je ne moguce.Ja njega mrzim....mrzim ga kao nikoga do sada...on je moj zakonski ne prijatelj.Tako treba i ostati ocito.Nisam mu trebala dozvoliti da mi se priblizi...ili da me odvede i upozna sa majkom i sestrom.

Okrenula sam se i krenula putem kojim sam dosla.Isla sam po sjecanju.I...srecom imam dobro sjecanje.Kada sam htjela izaci iz dvorista jedan zenski glasic me zaustavio.