Demon 🔚🔚🔚🔚

18. Poglavlje

Ellery

Gruba ruka me gurne od iza i posrnem dok ulazim u tamni vlažni podrum.

- Dobrodošla kući. - gura me dalje i skoro povratim kada ugledam madrac u kutu, vidim isti onaj lanac koji ide oko gležnja, a na drugoj strani lanca ima kuglu koja teži nekoliko kilograma. Mogu ju vući za sobom ali ne dugo i znam koliko bolno može biti ako želim pokušati pobjeći, još uvijek imam trag oko gležnja.

- Ovaj put neću dozvoliti da odeš. - podigne ruku i pokaže mi nekakvu malu bubicu. - ova mala stravičica će te spriječiti da me opet ostaviš. Vidiš stavljamo ga s malim rezom, u tvoj potiljak, visoko, jako blizu mozga. Jednim klikom mogu spržiti tvoj mali bezvrijedni mozak.

Pokušavam se stopiti s madracem na koji me je natjerao da sjednem.
- Boljeti će ko vrag, a ja ću svaku sekundu uživati. Skini sve sa sebe!

Zareži prema meni dok se odmiče i gleda me s bolesno praznim pogledom da mi srce siđe u pete.

- Odmah djevojčice! - polako se ustajem na klimave noge dok se osjećam kao da radim neku izdaju. Izdajem Demona, izdajem sebe.

Bori se!

Tjelo mi vrišti dok strah nastavlja upravljati mojim tjelom i slamam se kada nesvjesno primijetim svoje ruke kako otkupčavaju moje hlače i svlačim ih niz svoje noge, radim to automatski na njegovu zapovjed. Kao da ja više nisam ja, osjećam da gledam sebe izvan sebe, i žalim se, žalim jer sam dozvolila da netko ima toliku moć nad mnom.

- Tako lijepa. - gutam dah za dahom jer njegov pogled se mjenja i pokaže svoje pravo lice na tren, vidim žudnju, veliku opsesivnu bolesnu žudnju.

Želudac mi se okrene i kiselina mi se popne u želudac.
Bori se!

Ja sam jadna, užasna jadna mala curica. Zlostavljao me je godinama radio je stvari koje moj um i dalje ne može pojmiti, dok su se druge curice igrale barbikama, ja sam vršila obuku kako biti mali poslušni psić, koliko jako raširiti noge i primiti njegov kurac, trebala sam biti djete.
Trebala sam biti djete.
Trebala sam se igrati barbikama.
Trebala sam imati roditelje koji me bezuslovno vole.
Trebala sam da nikada nisam upoznala bol.
Trebala sam svoj život natrag.

Prsti mi zastanu u pokretu i pustim ruke pored sebe.

BORI SE!

Lagani vrisak nastane duboko u mom mozgu dok se nastavlja širiti kroz cijelo moje tijelo, ispravljam leđa i podignem pogled, vrisak se pojačava dok ne osjetim kako ga ispuštam kroz usta dok stisnutih ruku trčim prema njemu.

Moja šaka se sastavi s njegovim licem i nastavljam tuči, nastavljam podizati šaku za šakom.

- Drži ju! - snažne me ruke ulove od iza i podigne me sa zemlje, otimam se i vrištim na sav glas dok pokušavam otresti muška prsa sa svojih leđa.

- Mirna. - šapne mi u uho i osjetim kako mi se mišići opuštaju.
- Mirišeš na muškarca, jako dominantnog mužijaka zapravo. - čim mi njegove riječi dođu do mozga njegova kontrola popušta i shvaćam da sam opet slobodna.

- Jebi se. - prošaputam i osjetim kako mu tijelo vibrira od smijeha.
- Ona je moja! - Aleksandra vikne i trgnem se prema njemu te svu svoju mržnju pokažem na licu.

- Ubiti ću te! Ali ako kojim slučajem ja promašim Demon će te naći, da se sakriješ u jebenu rupu on će te naći.

Veliki osmijeh obasja moje lice i sama sebe iznenadim novom snagom, novom energijom, općenito novom ja.

- Kučko nikada te neće pronaći. - podiže ruku i snažno me ošamari, na trenutak osjetim vrtoglavicu i krv na jeziku.

- Koji si ti jadnik. - uzvratim dok on opet podiže ruku i spušta ju snažno na moj drugi obraz, od snage udarca glava mi se trzne desno dok osjetim bol na usnici.