9. Poglavlje

3.4K 202 16
                                    

- Jebite se, svi redom. - pokušavam se osloboditi ali ne uspijevam.
Ali opet u dubini duše se smiješim, jer ovo su oni. Oni rješavaju problem iako nije njihov, oni pomažu iako ne trebam njihovu pomoć.

Ma koga lažem, itekako sada trebam njihovu pomoć.

Pratim ih pogledom dok se kreću prema sobi na katu, ali oči mi najviše lete na visokog, crnog mutanta koji mi se zavlači pod kožu. Ma jebeno opet lažem on je duboko, ispod moje kože i već je pustio korijene.

Razbija vrata nogom a ja osjećam kako sam se napalila kao nikad, svaki njegov mišić se zateže dok bijesno ulazi

- Znaš mnogo mu značiš? - trgnem se prema Lulen koja stoji tiho kraj mene.
Kimnem glavom ali ne kažem ništa jer znam, od njenog vjenčanja, znam šta mi je tada rekao.

Zatvaram oči dok me sjećanje na taj dan me udari, onaj tren kada je Lulen otišla iz prostorije, prije nego je sve krenulo po zlu i Kaya poginula. Sjećam se njegovih brzih koraka dok mi prilazi i snažno uzima moje tijelo uz svoje, te grubo me gura uz zid dok s čistom i žestokom željom stavlja svoje usne na moje. Njegove ruke koje se pletu u moju kosu, dok me još čvršće privlači prema sebi.

To me je sjećanje držalo dugo, to mi je nekada pomoglo da noćne more smanjim.

- Uvijek ću te naći, uvijek ću biti korak ispred tebe. Jer vražice ti pripadaš meni, a ja čuvam ono što je moje. - njegove riječi od tog dana me proganjaju, i tek sada shvaćam da su bile istinite.

- On neće odustati. - Lulen tiho kaže što me trgne od tog sjećanja i tiho ju pogledam dok podižem ruku i svoju kosu stavljam iza uha.

- Molim? - upitam zbunjeno, dok se okreće prema njoj, tek tada shvatim da sam opet slobodna, njena moć me više ne zadržava.

- Od tebe. On nikada neće odustati od tebe, jer takav je. Demon će sve učiniti da ti dobiješ slobodu kojoj težiš.

Gledam u nju i njene riječi mi užasno sporo dolaze do mozga, ali upravu je, potpuno je upravu. Gledala sam ga godinu dana kako svima pomaže, kako stavlja sve ispred sebe, a sada je vrijeme da za sebe nešto uradi.
A ono što on želi sam ja.

- Zove te. - Lulen mi pokaže rukom i dalje zbunjena podignem glavu i gledam u Demona koji me promatra, blago kimne glavom te mi pokaže da dođem.

Noge me ponesu kao zanesenu, ali zastanem u koraku kada me kao iz groma pogodi spoznaja.

On je sunce koje mi je potrebno, on je stijena na koju se mogu osloniti. On trenutno zna moju najužasniju tajnu i dalje je tu, i dalje ulijeće prvi, i spreman je primiti metak samo da ja budem dobro. Te po prvi put priznam istinu sebi.
Ja sam nepovratno i bezuvjetno zaljubljena u ovog vatrenog mutanta.

- Šokantno je to, zar ne. Pogodite kad najmanje očekuješ. - Lulen se smiješi dok gleda moje šokirano lice, ali ja nastavljam koračati prema njemu.

Kimnem glavom dok ne prekidam kontakt s njegovim pogledom, vatra pucketa dok se na njegovim usnama oblikuje mali preljepi smiješak.

- Izgledaš blijedo. - uzima me za ruku i nježno primakne na svoja prsa. - ili izgledaš kao da si shvatila svoju sudbinu, a to je da si do kraja života zapela s mnom.

Kaže to tako samouvjereno dok se njegovo topla ruka smiješta nisko na moja leđa. Nježno spusti glavu i spaja naše usne.

- Šta god da se desi dalje, ja sam kraj tebe. Ne ostavljam te. - kimnem glavom dok nježno spušta glavu i daje mi kratki poljubac. Ne želim više biti sama, ne želim se boriti protiv njega jer nisam toliko jaka.

Demon 🔚🔚🔚🔚Where stories live. Discover now