Prologue

550 27 4
                                    

Carli Steel je sjedela u svojoj skučenoj kancelariji preturajućI po papirima punih podataka za sutrašnju kolumnu. Zadubljena u papire,nije čulla da neko kuca. Tek kada je osoba sa druge strane vrata lupila toliko jako da je Carli poskočila sa stolice otključala je vrata i pustila je unutra. Bila je to Melissa. Djevojka duge, smeđe,loknaste kose i crnih očiju.

- Napokon,već sam pomislila da si otišla kući prije radnog vremena - rekla je sjednuvši na njen sto,na djelu na kojem nije bilo papira.

- Danas mi je Robinson sto puta uletio u kancelariju,morala sam preduzeti neke mjere - rekla je smješkajući se i dalje pregledajući papire.

- Zašto već jednom ne izađeš sa njim,baš je sladak i zaljubljen do ušiju u tebe . - rekla je sama.se posluživši keksom.

- Kao što sam već rekla,nemam baš vremena - rekla je.

- Kako god hoćeš. Nego šef te traži. - rekla je Melissa. Carli je naglo spustila papire na sto,te je pogledala.

- Zašto bi me tražio? U ove dve godine sam samo dva put bila u njegovoj kancelariji - rekla je razmišljajući da li je nešto skrivila.

- Ne znam,ali bolje ti je da odmah pođeš - rekla je ustajući sa stola,te izađe iz kancelarije

Carli je uzdahnula i uzela ogledalo iz fioke da popravi raščupani rep. Nemarno je ubacila ogledalo u fioku,zaboravljajući da je zatvori. Izašla je iz.svoje mračne kancelarije i produžila ka kancelariji pored automata za kafu.Stala je ispred vrata da pokuca,međutim zaustavila se. Malo se pribrala te pokucala par puta. Začula je stari,hrapavi glas kako izgovara "naprjed" te automatski otvori vrata. Iako je ovdje zadnji put bila prije godinu dana mogla je vidjeti promjene. Zid je prije bio čisto bjele boje ali sada je sobu krasila bež boja,stvari više nisu bile na istom mjestu,a izgledalo joj je da gospodin Villy jako voli biljke,jer je mogla primjetiti paprat,kaktus,maćuhice i njoj nepoznate vrste biljaka. Razgledanje je završila tek kada se stari gospodin Villy sa sada već kompletnom sjedom kosom nakašljao. Opet je poskočila,ali ovaj put znatno manje.

- Sviđa vam se moja kancelarija,Carli? - rekao je smješkajući se.

- Da,ovaj...baš je ugodna - rekla je klimajući glavom.

- Molim vas sjedite - pokazao joj je rukom na jednu od zelenih fotelja. Stidljivo je sjela,te se zagledala u svoje ruke.

- Ne mogu a da ne primjetim da se te uplašeni. Ne brinite se,nijedan negativan razlog me nije natjerao da vas pozovem - rekao je. Carli ga je pogledala u oči,te se po prvi put nasmješila. Na njenom licu se vidjelo veliko olakšanje.

- Ali zašto ste me onda pozvali? - upitala ga je.

- Carli,koliko već radite ovdje? - rekao je.

- Pune dvije godine i par mjeseci - rekla je,znala je tačno toliko ali mislila je da će ispasti luda ako mu kaže.

- Pišete dnevnu kolumnu zar ne? - upitao je.

- Da - rekla je istovremeno klimajući glavom.

- Šta ste pripremili za sutra? - rekao je sa interesovanjem,za koje je Carli mislila da je odglumljeno.

- O Marokanskoj hrani - rekla je promatrajući ga.

- Sviđa li vam se? - upitao je,po njenom razmišljanju nepotrebno pitanje.

- Naravno,zato i pišem o njoj - rekla je ovaj put dodavši još jedan smješak.

- Pa meni nikada nije izgledala primamljivo - rekao je sa izrazom lica kao da se nečega prisjeća.

- Ne sudite knjigu po koricama, to jeste u ovom slučaju ne sudite hranu po izgledu - rekla je.

- Znate,baš to mi se sviđa u vašim kolumnama. Ta odvažnost i neposustajanost - rekao je te nakon kraće pauze nastavio.

- Stvar je u tome Carli, što uvodimo dodatke u novinama o različitim mjestima ovog svjeta. Naravno ako ih uvodimo,potrebno je naći pisca - rekao je,a Carli je odmah shvatila na šta cilja.

- Vi želite da ih ja pišem? Ali šta će biti sa mojim kolumnama? - upitala ga je.

- Carli,vi nećete sjediti u svojoj kancelariji i prikupljati podatke sa interneta. Da napišete taj priručnik,ja vam nudim da sve doživite. - rekao je smješkajući se,međutim Lily ga je sumnjičavo promatrala.

- Zašto baš ja?

- Melissa mi vas je preporučila. Pročitao sam neke vaše kolumnem,te primjetio kako pišete o različitim narodima i njihovim kulturama. - rekao je. Carli je znala čim je čula sve,da želi ići.

- Pristajem - rekla je sa ozbiljnim izrazom lica,a onda se iskreno nasmijala.

- Jako mi je drago zbog toga. Vi sami birate destinaciju,naravno možet...

- Rim,želim pisati o Rimu. - prekinula ga je sa odlučnim izrazom lica.

-------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------

Uhuuuuuuuu,nova priča. :-)

Ljubavna,ne znam zašto ali mi se u glavi motaju razne ideje o ljubavnim pričama. Nadam se da će vam se svidjeti,možda vam je uvod dosadan,ali naravno kasnije će postati zanimljivije. Vjerovatno ste iz naslova shvatili da je priča o Harry-ju,ne znam zašto ali mi dse sam on sviđa za ulogu muškarca u ovoj priči. Ako vam se sviđa ostavite vote i molim vas komentarišite šta mislite.

Beautiful Rome -> h.s.Where stories live. Discover now