Prvi i Posljednji

16. poglavlje/kraj

Leonardo je bio dosta skeptičan i plašio se da ga Mila neće odbiti. Rane od prošle veze nisu potpuno zacijelile.
To mu je priznala nekoliko puta i svaki puta je bio uz nju s razumijevanjem.
S druge strane, djevojka nije znala što se zapravo događa.

Dogovor je bio da će ju Leo pokupiti točno u dvadeset sati i idu na jednu večeru uz vino i ugodnu glazbu, ali ne zna što zapravo njena najbolja prijateljica Anita i njena snaha Nina spremaju za nju.

Antonijo, njen brat, dobio je zadatak sakriti sve moguće tragove što se tiće prosidbe. Naravno, mora pripaziti da sve dvije djevojke, njegova žena i njegova prijateljica ne izlaprdaju pred njegovom sestrom.
Dok je Mila smireno silazila niz stepenice, zapazila je da se Nina negdje sprema.

Nina je na sebi imala elegantnu crnu haljinu s ve otvorom i na leđima i na dekolteu sa širokim dijelom na kraju.

Mila: "Vi izlazite?"

Nina: "Da, Antonijo i ja idemo na jednu večeru. Njegov neki prijatelj puni trideset pa to žele obilježiti u firmi"

Naravno da je Nina slagala, ali nije smjela ništa odati. Jedva je i ovo uspjela smisliti, ali ne zna koliko će još.

Antonijo: "Mala seko ponesi ključeve. Ne znam kada ćemo se vratiti"

Veliki brat se spustio do Mile i otisnuo zaštitnički poljubac u njeno čelo.

Mila: "U redu. Lijepo se provedite"

Mila je uzela ključeve i spremila ih u svoju pismo-torbicu u kojoj je još držala po koju potrebštinu.
Ubrzo se začula truba pa je ona napustila kuću i susrela se sa svojim dragim.

Leonardo definitivno nije skidao osmjeh s lica, ali je nervoza i trema činila svoje.

Leonardo: "Predivna si"

Spustio je svoje usne na njene i probudio poljubac kojeg su oboje željeli nastaviti, ali su bili svjesni nekakvih granica.

Mila: "Ni ti nisi loš"

Pohvalila ga je Mila i smjestila se na kožna sjedišta crnog Porschea.
Ubrzo joj se Leonardo pridružio te su pošli na lokaciju iznenađenja

Mila Evans

Put mi nije bio baš točno poznat, ali sam sigurna da ovo nije bio put prema restoranu.

Ja: "Leo, da ti nisi promašio put? Nije li ovo smjer prema onom jezeru?"

Leo: "Idem samo nešto do nove kući pa produžujemo u onaj restoran"

Samo prešutim. On valjda zna najbolje.

-

Nakon male gužve u toku, uspjeli smo se izvući iz grada te stigosmo njegovoj novoj kući.

Ovdje sam bila svega dva puta od kako je napravljena, a nema dugo od toga. Svega tjedan dana.

Leonardo: "Brzo se vratim"

Otisnuo mi je poljubac u nos i uputio se unutra. Kako je išao stazom prema ulazu, za oko mi je zapela njegova oblikovana guza.
O Bože, Mila!

Brzo skrenem pogled i izvadim mobitel iz torbice. Potražim Anitine i moje poruke te krenem tipkati:

" Hej, što radiš tamo oko pola noći?"
Nije joj trebalo dugo da odgovori
"Idem u klub sa Valeriom i nekim njegovim prijatelja. Zašto pitaš?"

Samo kratko odgovorim

"Tako"

Bacim pogled na sat pa na ulazna vrata. Dobro, gdje je on do sad? Nije otišao u Zanzibar po to.
Okrenem njegov broj i prislonim slušalicu na uši. Sve što dobijem je govorna pošta.

Ja: "Leo, brineš me"

Promrmljam sebi u bradu i odvežem pojas. Bojažljivo ugasim automobil i izađem iz njega zaključavajući ga za sobom.

Jezivo je to što tu još nije uvedena rasvijeta, a okolo je šuma.
Trenutno se osjećam kao u horor filmu. Samo su moje potpetice odzvanjale betonom. Lagano sam ušla u kuću i zatvorila vrata za sobom.
Svugdje je mrak.

Ja: "Leo? Čuješ li me?"

Okretala sam se oko sebe, ali ga nigdje. Kada sam se malo bolje približila prozorima, umalo da nisam doživjela srčani udar. Svi moji prijatelji, Leovi, rodbina i obitelj bili su ovdje.

Ja: "Leo, što se događa?"

Prozborila sam svau šoku kada je otvorio vrata balkona i pružio mi ruku.

Leonardo: "Dođi"

S ogromnim osmjehom na licu, pričekao je da mu prihvatim ruku. Kada sam to naoravila, odveo me dublje u vrt gdje sam jasnije mogla vidjeti balone i ukrase.

Kada sam vidjela natpi "will you merry me?" sve mi je postalo jasno.
Leo je kleknuo na koljeno i iz džepa crne svečane jakne izvukao crnu kutijicu. U tom trenu su mi suze samo potekle. Nisam znala što bih sad. Baciti se na njega ili glasno vrisnuti?

Leonardo: "Pripremio sam jedan govor, ali sam ga od silne treme zaboravio"

Čula sam smjeh u pozadini, ali sam se i ja morala malo nasmijati.

Leonardo: "Mila, želiš li se udati za mene?"

Nisam čekala ni trenutka. Bacila sam se na njega i poljubila ga toliko sočno i s puno ljubavi. Imala sam osjećaj kao da padamo na travu, ali nije bilo tako. Pridržavao me.

Iza nas su se čuli zvižduci i pljesak.

Ja: "Budalo, mislila sam da ti se nešto dogodilo"

Pokorila sam ga, ali se nisam mogla prestati smijati od silne sreće i ljubavi koju sam trenutno osjećala.

Iz malene kutijice je izvadio prsten u obliku ruže i smjestio ga meni na prst. Okrenula sam se ljudima i radosno podignula ruku u znak hvaleći se kako sam službeno buduća žena Leonarda Angelesa. O tome sam sanjala čitavih godina!

Mihael: "Leonardo!"

Čula sam Mihaelov glasan uzvik. Okrenula sam se prema Leu u sljedeće što sam vidjela je Leov zaleđen pogled priljepljen na meni. Pogled mi je odlutao na njegovu košulju koja više nije bila bijela već utopljena krvlju.
Ne, ne, ovo se ne događa! Definitivno se ne događa!

Izgubio je ravnotežu i krenuo padati, ali i ja s njim nakon što se oglasio drugi pucanj. Bol me probijala u predijelu prsa. Do zraka nisam dolazila. Glasni krci i uzvici harali su vrtom.

Ja: "Le...Leo..."

Pokušala sam ga dozvati, ali uzalud. Ležao je nepomićno pored mene potpuno izgubljen.

Kako se život mjenja. Danas jesi, a sutra već nisi.

Zašto život mora biti tako okrutan?
Što smo skrivili pa nam ne dopuštaju da budemo sretni?

Zar je ovo cijena velike ljubavi o kojoj ljudi spominju? Ako jeste, mrzim je. Mrzim sve koji su nas prokleli.