Nevolja

Sta mislis da se vjenčamo?

-Merliah

Pogledala sam u njega

-Nisam te pitao, ali kako si ti stigla vamo

-Pa..
Uzela sam tvoje jedno auto, nadam se da se ne ljutis

Osmijehnuo se

-Naravno da se ne ljutim, uvijek mozes uzeti koji god ti se svidja.

-Hvala ti

-Danas sam uzela tvog crnog mercedesa

-Nema veze, ako ti se svidja zadrti ga

-Otto, znas da to ne mogu prihvati

-Merliah mi smo zajedno, sve sto je moje i tvoje je

-Bebo, ubrzo cu ici kupiti sebi auto, ne zelim da uvijek uzimam tvoje.

-Meni nije problem ako uzimas, a ne bi trebao biti ni tebi

Zagrlila sam ga cvrsto

-Sta mislis da krenemo kuci

Ustala sam se, a zatim i on.

-Idemo

Brzo smo usli u automobil a zatim se uputili ka kuci
Posmatrala sam ga
Nije on savršeni lik kao iz bajke, ali je poseban.
Drugaciji je od sviju koje sam ikada upoznala, samo me i dalje kopka onaj njegov razgovor.
Znam da je to sve u mojoj glavi, ali muce me neka pitanja.
Dosli smo pred kucu, taman kad smo trebali uci postavio je cudno pitanje
Vise neočekivano nego cudno.

- Sta mislis da se vjencamo?

Pogledala sam u njega i krenula se smijati, ali kad sam vidjela da je on ozbiljan smirila sam se.
Pokusavala sam i dalje provaliti da li se sali ili zaista to misli

-Ti to ozbiljno?

- Da, smrtno ozbiljan

Udahnula sam

-Ne znam Otto, zaista sam sada umorna od svega, zelim samo da dodjem do kreveta i zaspim. Hocu da se dobro na spavam i  odmorim.

Krenuo je nesto reci, ali sam ga preduhitrila

-Laku noc bejb

Poljubila sam ga u obraz, a zatim se nasmijesila

Brzo sam usla u kucu i presvukla se.
Cim sam to zavrsila legla sam u krevet.
Poslije nekog vremena cula sam kako ulazi u sobu, pravila sam se da spavam.
Ugasio je svjetlo i pristao krevetu
Legao je pored mene i poljubio me u obraz.

-Laku noc malena

Razmisljala sam o njegovim rijecima, da li je on ozbiljan po pitanju vjenčanja, po njegovom izrazu lica rekla bih da je bio ozbiljan.
Znam da sam pobjegla samo da bih izbjegla odgovor.
Nije u redu to sto sam uradila, ali morala sam.
Bojim se, iskreno strah me.
Nije da ne zelim da se udam za njega i postanem njegova zena.
Strah me vjenčanja i svega sto nakon toga slijedi,a po najvise prve bracne noci.
Mnogo me strah, Otto je vec par puta pokusao nesto, ali uvijek sam ga zaustavila
Bojim se vezivanja za tu osobu, strah me da ce me napustiti nakon toga.
Ako to uradimo, bojim se da ce uraditi isto sto i otac mojoj majci.
Samo ju je iskoristio i ostavio.
Napravio joj je dijete, a kasnije nije htio ni da cuje za nju.
Ona nije bila kriva sto se zaljubila u loseg covjeka, koji je zelio samo zabavu.
Zato se bojim.
Ne zelim da me Otto napusti, jer ga volim, ali opet..
Misli su mi u haosu, imam osjecaj kao da ce mi glava eksplodorati.

Kako vam se svidja ovaj dio?
Sta mislite da ce se dalje desavati?