Nevolja

A sta je sa tobom?

Vratili smo se nazad, a vecina njih je cekala nas povratak.
Medju prvima, stajali su Liam i Kevin.

-Vratili ste se?
Zacula sam Liamov glas

-Jesmo
Rekla sam, a zatim prosla pored njega i dosla do Kevina.

-Vrijeme je da ti promjenimo zavoje
Obratila sam se Kevinu, a zatim krenula ka sobi.
Nisam obracala paznju na ostale, samo sam prosla gore.
Ubrzo mi se pridruzio i Kevin.

-Mogu i sam ovo da uradim
Dodao je, dok je skidao majicu.

-Ne, ne mozes.
Znam da te jos uvijek boli.

-Ne boli me..

Namjerno sam ga dirnula za bolno mjesto, te je skupio sake

-Sta sam rekla, mene ne mozes da foliras.
Ja sam doktor, poznajem rane i njihove bolove

Nasmijala sam se, dok sam skidala onaj zavoj sa njega.
Uzela sam novi i lagano krenula da obmotavam oko njega.

-Nisam znao, da onako znas da vozis

-Ne znas ti dosta toga o meni

-Ma sta mi rece haha

Smijehom je pokusao da prikrije bol

-Izgleda da te Otto sustigao?

-Jeste,zato sto je varao
Rekla sam odlucno

-Nisam varao

Cuo se glas iza nas, koji me na tren uplasi.

-Jesi, isao si drugim putem

Pokusala sam da se opravdam

-Zapravo, ti si isla pogresnim putem

Izvlacio se

-Ma nemoj

Upravo sam zavrsila zavijanje Kevina, pa sam se odmakla i krenula da pocistim nered.
Slagala sam gdje sta ide od prve pomoci.
Otto mi je prisao blize, a Kevin nas je cudno posmatrao.

-Kevine, moras da se pazis, ne smijes se opterećivati, niti previse pomjerati.
Rana ti moze opet prokrvaviti, moras se paziti.

Krenuo se usprotiviti, ali ga je Otto prekinuo.

-Kevine, ne moras na misije par dana, odmori se.

Iznandilo me ovo, nisam ocekivala iskreno ovako nesto od Otta.

-Sefe, ja se osjecam odlicno,mogu na misije.

Ovaj opet krenuo po svome.

-Covjece, meni da neko kaze da ne moram na posao meni bi bilo super, jedva bih docekala malo pauze. A on, on povrijeđen jedva ceka da ide, pa da ga opet povrijede..

Krenula sam da zvocam, a oni du pogledali u mene

-Kevine, znam koliko volis svoj posao, ali moras se odmoriti malo.
Previse si radio, smanji tempo.
Ohladi se malo, opet ces doci, nece ti niko ukrasti posao.

- U redu

Dodao je mrzovoljno.
Kada je izasao, okrenula sam se Ottu.

-Bas je tvrdoglav

-On nema drugu zanimaciju, posvecen je poslu.
Vise nego iko

-A porodica?
Upitala sam

-Nema je.
Rekao je Otto, a meni je bilo tako zao

-Roditelji su mu umrli dok je bio klinac.
Nema nikoga, sam se brine o sebi.

-Mnogo mi ga je zao
Rekla sam tiho

-On je jedan od najboljih u grupi.
Vrlo je predan i posvecen poslu.

Pogledala sam u njega, te mu prisla skroz blizu.

-A sta je sa tobom?
Upitala sam ga

-Sa mnom?

-Da, imas li ti porodicu?

Taman kad je krenuo da odgovori, neko je usao unutra i prekinuo nas.
Tacnije nas razgovor.
Okrenula sam se i vidjela Liama, koji stoji kod vrata i posmatra nas

-Sta je bilo?
Otto je progovorio

-Dole vas ocekuju sefe, vezano je za neki sastanak

Odgovorio je ovaj, dok je gledao u mene

-U redu stizem.

Otto je izasao, a ja sam ostala u sobi.
Htjela sam izaci, ali Liam je stajao i dalje na vratima.

-Liame, hocu da prodjem

Obratila sam se fino

-Zao mi je sefice, ali dole je sastanak

-Pa?

-Ne smijete da budete dole?

-A zasto?
Upitala sam odmah kao iz topa

-Zbog vase bezbjednosti

-Molim?

-Bolje je po vas, ako manje znate.
Manje cete problema imati.

-Liame

-Zao mi je sefice, ali ne smijem te pustiti, takvo mi je naredjenje.

-Naredjenje, kazes

-Da

-E vidjecemo to kasnije, znaci ja sam ovdje zatvorenik sada.

Pogledala sam ljutito u Liama, koji je spustio pogled.

-Platices mi za ovo Otto, vidjecemo koga ces zadržati ovdje

-Zao mi je Merliah, ali takva su pravila oduvijek.
Ali gledaj to sa vedrije strane.

Pogledala sam u njega

-Ne moras slusati njihove gluposti i nebitne stvari.
Vjeruj mi dole ima takvih budala, da ti je i bolje sto ih ne znas.

-U redu, ubijedio si me.

Sjela sam na krevet i izdahnula

-Dobro ce mi doci mala pauza.
Mozes li mi donijeti casu vode, posto ja vec ne smijem ici dole

-Naravno

Izasao je, a ja sam krenula polako ka dole.
Iskreno me zanima, o cemu se tacno radi ovdje.
Tiho sam dosla do jedne sobe gdje su se culi oni.
Dosla sam do vrata i malo provirila kroz njih.
Bilo je dosta likova, svi su djelovali onako starije, u skupim odijelima.
Sjedili su za okruglim stolom, na cijem je vrhu bio Otto.