ㄖ丂|尺|丂🔚

18

- Učinit ću što god mogu Reini. Reci mi što da radim?

- Ti si jedina koja može dati dozvole za sve što će se u budućnosti događati sa Grace. Želimo je spasiti, zar ne? - kimnem. - Onda ću krenuti ovim liječničkim putem, Cole neka krene pravnim, a ti se oporavi i budi spremna svoju majku ponovno vratiti u život.

- Zašto to činiš za ženu koja nije ništa tvoje? - pitam, a ona duboko uzdahne.

- Mnogo je razloga Emeraude. Radim s Grace zadnje tri godine i osjećam se odgovornom što nisam primijetila na vrijeme što se s njom zapravo događa. Radila sam svoj posao onako kako mi je rečeno. Grace je žrtva. I ja sam bila. Ti si. Obje ste žrtve tog prokletog čovjeka. Ja sam spašena od istog čovjeka koji je spasio tebe.

- Eon?

- Eon. Do prije dan, dva on je za mene bio Eon Mason, a zapravo je onaj koji me spasio zla.

- Osiris! - kažem, a ona kimne potvrdno. - Obje nas je spasio isti čovjek.

- I ne samo nas. Mnogo drugih žena duguje mu svoje živote. A, ja... Sranje, ja ga volim. Razumiješ? Zavoljela sam ga one noći kada me spasio, tragala za njim dugo vremena, a kada sam saznala njegov pravi identitet... Ne znam, kao da ga volim još više. Eon, Cole, ti i ja, vjeruj mi povezani smo na nekim višim razinama i sve mi se čini da nas je sve nekako spojila sudbina. Nisam baš netko tko vjeruje u sve to, ali sada kada znam neke stvari... - iskreno ne znam o čemu ona govori, pa samo potvrdim. - Smijem li te pitati nešto... intimno? - o, k vragu!

- Pitaj.

- Da li bi voljela naći nekoga od svoje prave obitelji i saznati što se dogodilo s njima, pa si ostavljena u domu za nezbrinutu djecu, odakle te Grace uzela? Jesi li ikada pokušala saznati?

- Ne. Mislim, nisam ih tražila. Jednostavno sam odrastala misleći da me nisu željeli i da su me zato ostavili. Usvojena djeca su većinom ogorčena na svoju prošlost koju ne poznaju, puni smo kompleksa i uvijek smatramo da smo bezvrijedni dok su nas rođeni roditelji odbacili.

- Em, odrasla si žena sada, jasno ti je da je to skroz pogrešno mišljenje?!

- Jeste. Zadnjih godina preispitujem sebe i ono što sam vjerovala, i da, željela sam ih potražiti, ali od kuda krenuti. Ja ne znam ništa, apsolutno ništa o tome tko sam bila prije nego sam postala Emeraude Mackeen. Da li sam se zbilja tako zvala, imam li žive roditelje, braće, sestre. Odakle sam uopće došla? Greg nikada nije htio reći, čak ni kada me mučio, Grace je znala odakle me uzela, ali vjerujem da se sada ne sjeća.

- Sjeća se.

- Što?

- Grace zna odakle te uzela. Ona zna sve o tebi mila. Ti si njena čista svijest.

- Misliš da bi kada bi ozdravila mogla da mi kaže nešto o mom životu prije nje?

- Ne znam koliko zna o tome kako si živjela prije nje, ali da zna od kuda te uzela to zna.

- I to nije mnogo, ali bar bih mogla krenuti od nekud. - ona priđe, pa mi dodirne ruku. U njezinim krupnim očima kunem se ugledam neku iskru svjetlosti.

- Što kada bih ti rekla da postoji netko tko zna? Netko tko ti može reći odakle si potekla.

- Kako?

- Ne želim biti ona koja će ti otkriti detalje, ali pitam te da li bi voljela znati? I da li bi htjela dati pristanak za uzorak DNK?- skoro da sam iskočila iz kreveta nakon ovoga.

- Čekaj, uzorak za DNK? Zašto? Znaš li možda nekoga... Ne razumijem, poznaješ nekoga od moje obitelji?

- Još nismo sasvim sigurni, ali voljela bih kada bi pristala na analizu krvi. Voljela bih da nađeš... pa dio sebe. I da taj dio konačno nađe tebe.