ㄖ丂|尺|丂🔚

15

– Ubio si oca? Čekaj ti si...

– Imao sam osam godina. Znao sam da moram nekako da ga zaustavim i učinio sam to. Nije mi žao Reini. Nikada mi nije bilo žao. Moja je majka umrla dok sam njezinu glavu držao u svojim rukama. Sve mi je uzeo. Jedino biće na svijetu koje me voljelo. Jedino što sam imao. Majku i sestru. Policija i socijalna su došli da ne povjeruješ brzinom munje. Ljudi koji nikada nisu priskočili u pomoć dok je pravio sranje po stanu i tukao je, sada su kada je gad bio mrtav odlučili da budu uzorni susjedi i pozovu muriju. Ester i ja završili smo u sirotištu, rekli su da sam još dijete i da mi ne mogu suditi za njegovu smrt, kada napunim dovoljno godina to će se možda dogoditi. Nisam ostao ondje da bih to dočekao. Pobjegao sam kada sam imao šesnaest. Lutao gradovima, radio svašta, ono škole što sam tamo završio bilo je sve od mog obrazovanja. Odrastao sam na ulici, ondje gdje se zlo svakodnevno šeta ispred očiju koje ga žele vidjeti. Gledao sam ga u svom domu, u domu za nezbrinutu djecu, na ulicama dok sam odrastao, a kada sam odrastao dovoljno nisam ga više mogao samo gledati. Morao sam ga spriječiti na sve moguće načine. Žene su uvijek slabo zaštićene bilo gdje, ne samo ovdje. Nasilje se događa svuda, a reagira se na njega tek kada bude zaista kasno. Nisam to mogao dopustiti. Nisam mogao gledati kako se sranja događaju oko mene i samo ne činiti ništa.

– Mnoge su ti žrtve zahvalne na tome.

– Djevojka koju je Mackeen držao zatvorenu... Moja sestra Ester uzeta je iz sirotišta vrlo brzo nakon našeg dolaska ondje. Nikada nisam saznao gdje je i tko ju je posvojio. Tražio sam je svih ovih godina. Ester Mason nestala je bez traga. Nema je. Znam da je nije posvojio nitko izdaleka, sirotište je poslovalo samo na području grada i okolnih mjesta. Morala je biti ovdje negdje, ali nije. Jednostavno nije. Osnovao sam zaštitarsku tvrtku, spasio Coleovu agenciju od propasti i prispojio je mojoj, dao mu slobodne ruke da traga za njom i...

– Našao ju je? – pita, ja se nasmijem na to. Bože, kako je to sjebano.

– Jeste. Ali nije to znao.

– Kako misliš nije znao?

– Bio sam klinac i moja sestrica je kratko bila sa mnom, ali još uvijek je duboko u moju memoriju urezano to malo, nevino lišce. I te oči. Tužne, najtužnije oči koje postoje. Po njima bih je svuda prepoznao.

– O, Eon, žao mi je.

– Kada mi je Cole otkrio zbog čega tako očajnički traga za Osirisom, u meni se rodio tračak nade. Emeraude, djevojka koju C. voli, ista ona koju je Mackeen zlostavljao... Cole je rekao da ima velike, krupne, plave oči. Najtužnije na svijetu. Čak i kada je najsretnija, njezine oči su tužne. – ona pokrije usta rukom.

– Ona je...

– Kada sam vidio njezinu sliku Reini... Bio sam siguran. Zbog toga sam tako napadao na Grace da mi kaže odakle Em kod nje. Uzeta je iz tog sirotišta. Ona ju je uzela. Kada sam je noćas video, kada me dodirnula, nemam više sumnje. To je ona. Emeraude Mackeen je Ester Mason. Ona je moja sestra.

– Oh, Eon... Ali, moraš uraditi test, moraš biti siguran...

– Krv je najpouzdaniji test Reini. Zov krvi i srce koje osjeća svoje. Ja, koji osjećam da sam našao taj dio sebe koji mi fali cijelog života, ja sam najpouzdaniji test.

– Sretna sam zbog tebe Mason, ali moraš biti potpuno siguran, ako želiš Barnesu i Em reći da ste...

– Obitelj? Reći ću im, ali neka se prvo malo oporave od svega. A, ti i ja ćemo za to vrijeme pokušati spasiti Grace Mackeen od daljnje propasti.

– Kako to misliš?

– Greg je trovao Grace svo ovo vrijeme. On i onaj jebeni doktor su je držali u tom komatoznom stanju. Sasvim sam siguran da je to zbog onoga što Grace zna o tom manijaku. Pobrinuo se da ona nikada ne progovori. Moraš doći do njezinih kartona, sad će biti lakše dok je prokleti doktor na oporavku, siguran sam da neće baš poletjeti na posao onako ugruvan. Iskoristi to. Moramo je izvući i spasiti što se da. Emeraude je imala majku, odrasla je s njom, Cole je rekao da ne voli da je spominje, sigurno zato što je boli. Ona je imala ono što nam je oboma oduzeto, a ako postoji i najmanja šansa da joj vratim makar nju, učinit ću to. Ona ne zna za drugu majku osim Grace, a Grace ju je voljela.

– Eon Mason, jesi li ti uopće stvaran? Koliko pažnje i ljubavi ima u tebi prema ženskom rodu?

– Nije tako sa svima. Nisam ja baš tako divan.

– Ne, nisi divan, ti si prokleto savršen.

– Reini, shvaćaš da se nikada neću promijeniti? Da ću uvijek biti ovo što sam sada?

– Jesam li tražila da se mijenjaš?

– Biti uz mene znači izlagati se riziku da...

– Spremna sam riskirati Mason.

– Zašto? Kako?

– Ne pitaj. Nema odgovora. Zaljubila sam se u duha, u zamišljenog lika, u heroja koji me spasio. Sada, baš ovog trenutka dok sve ovo pričaš, zaljubila sam se u tebe. U Eona Masona, u sve što jesi. Nemoj mi to uzeti. Trebam te, baš kako ti trebaš mene. Naš je susret bio sudbina. Netko se pobrinuo da se pronađemo. Ti i ja, izgubljene duše. Ti nemaš nikoga, nemam ni ja. Možda je tvoja majka željela da nađeš nekoga uz koga ćeš moći biti to što jesi i imati sretan život. Možda su moji roditelji pomogli da ne budem više sama na ovom svijetu, da nađem nekoga u koga ću vjerovati, nekoga za koga ću znati da me nikada neće povrijediti i da će brinuti da uvijek budem sretna i sigurna. Ti sada više nisi sam, ako je Emeraude zaista tvoja sestra, imaš barem nekoga od obitelji. Ja nemam nikoga.

– Imaš mene. Rekla si da me želiš.

– Želim.

– Onda me imaš, jer nikada ne bih nikome radije pripadao nego tebi.