5.

2.2K 81 2
                                    


Sara je kleknula pored stepenika i počela plakati. Ono što je Lorenzo rekao ju je pogodilo. Bila je činjenica da niko njeno stanje nije shvatao ozbiljno pa čak ni Sara koja joj je bila bliznakinja. Lorenzo nije imao pravo da se ponosi svojim psolom no nije bio baš toliko dno od čoveka. 

- ,,Nisam ti to rekao da bi plakala." 

- ,,Znam, samo prosto.."

- ,,Droga nije dobra stvar, ali ne volim kada mi neko drži predavanje o tome. Pričaš mi o bolu, dok ti je sestra bila loše ti si ludovala po klubovima verovatno. Zato te toliko boli sve to. Ali ti ne znaš kolika je moja bol, nemaš pravo da mi sudiš." seo je na stepenik pored nje.

- ,,Molim te pomozi mi da pronađem oca. Ti poznaješ sve te ljude.."

- ,,Poznajem, ali neću to uraditi." Sara je obrisala suze i pogledala ga ljuto.

- ,,Želiš da izađemo na večeru da bi to uradio?" ustala je i gledala ga kao najgoreg neprijatelja. On se blago nasmejao.

- ,,Ti si rekla da to nikada ne bi uradila."

- ,,Ako mi obećaš da ćeš mi vratiti oca, uradiću šta god želiš." 

- ,,Polako, polako. Prvo, nisam ga ja uzeo k sebi pa da ti ga vraćam kad poželim. Ali mogu moždada sredim da bude vraćen. Drugo, uradoćeš baš sve?" ustao je i stao naspram nje.

- ,,Sve sem da spavam sa tobom." 

- ,,E ja baš to želim." To mu nije bilo ni na kraj pameti, želi da testira njene granice samo. Sara ga je gledala šokirano ,,Šta je? Želiš li da ti otac bude vraćen ili jok?"

- ,,Zar ćeš zaista da padneš toliko nisko?" Lorenzo je podigao ruke u znak odbrane ,,Ti si rekla da bi sve uradila, onda kažeš da ipak ne bi. Mislim da ti i ja ne možemo da sarađujemo. Izašao sam pre sedam dana iz bolnice, umoran sam. Laku noć." 

- ,,U redu, u redu. Uradiću sve, samo ga vrati."

- ,,Sada?"

- ,,Prvo bi izbavi oca." 

- ,,Ne ne, kao kada kupuješ nešto prvo platiš pa tek onda dobiješ." U ovom trenutku je bila nikad uplašenija. Lorenzo više nije izdražao i počeo je da se smeje. Neustrašiva Sara je postala mali mišić pred njim, odgovarala je tiho i kratko. 

- ,,Meni ništa ne znači da spavam sa tobom, niti je to moj nivo za postavljanje uslova." Sari je pao kamen sa srca, ona je bila neko koga ljubav pokreće i sve je radila isključivo iz ljubavi. Bilo bi joj preteško da spava sa Lorenzom kojeg ne podnosi.

- ,,Šta onda želiš?" Lorenzo joj je pokazao rukom te su krenuli ka ulaznim vratima.

- ,,Reći ču ti kad dođe vreme." otvorio joj je vrata i dodao ,,Očekuj oca večeras kući ali mu kaži da je kasno za ispravljanje krivih drina i da ako se nastavi mešati, lično ja ću mu presuditi." Sara je zakolutala očima i izašla.

Dok je odlazila do auta, Lorenzo je rekao uz smeh,,Bojiš li se proći kroz ovaj kraj?"

- ,,Itekako." bila je ironična.

- ,,Ako ti je savest čista, glavu gore ne sme ti niko ništa. A ako pak nije, čuvaj se šta da ti kažem." u dvorište je ušla Izabel sa autom i time blokirala Sarin put van. Sara je čekala da se Izabel vrati u nazad, no ona to nije planirala. Lorenzo je izašao van te rekao obema ,,Bambi hajde nazad." Izabel je izašla iz auta uvređena ,,Što ja?"

- ,,Pravilo je kad neko izlazi, on ima prednost." 

- ,,Nije ona imala gde da nauči te stvari." dobacuje Sara iz auta.

- ,,Nemoj da ja sada dođem tu i pokažem ti šta sam naučila princezice." 

- ,,Saro hajde ti nazad."

- ,,Ni u ludilu!" povikala je. Lorenzo je izdahnuo i ljuto rekao ,,Šta hoćete? Da zovem bageristu nekog da mi probije ogradu da bi ti izašla, a ona ušla?"











Proklet *Završena*Where stories live. Discover now