1. Poglavlje

1.9K 97 7
                                    


NOEMI

Njena ruka klizi uz list, preko bedara, malenog crvenog parčeta skaja koji skriva njeno međunožje, vrhovima prstiju miluje svoj stomak i putuje prema levoj dojki gde se zaustavlja. Ja svoje oči premeštam na njene skrivene ispod dugih, gustih trepavica. U njima gledam stid, uočavam strah i zube zarivam u unutrašnjost obraza kako ne bih pustila glas. Devojka koja spušta bradu a levim stopalom pravi polukrug na klizavom podu i bokovima zavodljivo uvija dok hoda prema šipki na koju lepi leđa i pogledom luta po tami, nastavlja performans koji je poslednja priprema za njen prvi nastup. Zavrti se oko šipke i mi je aplauzom bodrimo da u sledećem momentu potegne naramenicu grudnjaka i otkrije desnu dojku. Promukli uzdah tetoviranog tipa sa moje leve strane potiče mi oči da prave kolutove. Jedna gola sisa i kurac mu je u zraku! Pojma nemam ko je, niti odakle je iskočio. Čula sam korake i muškarac impresivne građe se pojavio pored mene.

"Bravo!" Tip istupi, lupajući dlanom o dlan. Lena se zaustavlja gledajući ga nemo. "Savršena si." Uputi joj značajan pogled i onda pogleda prema Bernardi. Kezeći se tip nastavlja pokazujući kako ga je majka priroda na nasuprot telu u glavi nagrdila. "Lana... Lana, beše? Ide sa mnom da joj dam par praktičnih saveta." Svima u ovoj prostoriji u trenu postaje jasno šta to znači. I isti tren zbunjeni smo do koske. To je nešto novo? Nešto što pali crveni alarm u mojoj glavi.

"Žao mi je, Marko, ali ja sam ovde glavna, a ja ti mogu reći da dok ponoć ne otkuca mala ne ide ni sa jednim..." Bernarda svojim odgovorom izaziva dodatni šok na našim licima.

"Dobro, dobro." Podigne ruke u zrak i onda namigne gledajući Lenu. "Vidimo se, devojčice."

"Nastavi!" Bernarda povisi ton, koji odaje jasnu promenu u stavu. Lena, inače karatkera uplašene srne postaje još smetenija. Ali nje talenat je neosporiv. Fali joj samopouzdanje i stav. Fali joj drskost. Fali joj... Živopisno disanje kroz nos pomera mi fokus na blistao beli osmeh sa leve strane koji blaži oštar profil. "Lana izgleda ima tremu od mog prisustva."

"Lena za početak..." Iritirano i refleksno odgovorim...  Okrene se ka meni i preseče me pogledom. Zatim pola koraka ode u rikverc i odmeri me. Roba sam trenutno. Ništa više.

"Lepo lice, kosa kao šavršena da je obavijem oko dlana dok si u doggyju, samo..." Usne su mi oblika slova O dok slušam šta govori. Ovo doživljvam prvi put za ovih šest meseci. Umaknem se kada mu ruka posegne ka mom vratu, prema mestu gde se spajaju dve strane debelog bade mantila koji imam na sebi preko oskudnog kostima. "Pa ne beži, lutkice. Moram da vidim i ostatak."

"Nastupam u devet, sedneš tamo..." Osvrnem se i raširenim dlanom pokažem prema prostoru za goste. "I gledaš. Pipanje i razne poze nisu u ponudi." Odbrusim i dajem sebi obećanje kako je to moj poslednji ples ovde, pa makar zauvek prodavala robu u kineskoj radnji.

"Drske lutkice sa stavom posebno..."

"Ostavi devojku na miru, Marko." Bernardin glas se prolomi iza mene. "Dođi da porazgovaramo." Obrati mu se.

"Nema zabave ozbiljo pre ponoći?" Upita kroz ljigavi cerek, pa krene za Bernardom. Čujem dok odlaze. "Ovo mesto traži ozbiljne promene."

Kako nestanu iza crvene zavese okrećem se prema Manuelu koji ima i dalje razjapljenu vilicu. "Ko je ovaj kreten?"

"Novi vlasnik kluba."

"Molim?"

"Trenutno toliko znam." Zatrepćem. Jebem te, živote!

***

Glasani udarci dlanom o dlan različog ritma prate kraj mog nastupa. Osmeh mi blista na licu uprkos buri koja se u meni odvija zadnjih šest sati. Samo me je motivisao novac koji nakon svakog nastupa uzmem da ne pobegnem glavom bez obzira nakon što sam imala bliski susret sa novim gazdom. Zavodljivim korakom krenem prema ivici bine, kako bih izvela zadnji korak. Uvek imam iznenađenje, keca u rukavu koji raspameti već raspamećene glave. Za večeras plan je moj grudnjak pokloniti nekom uglednom gospodinu iz publike.

Stisak ruke na mojoj nadlanici me sprečava u nameri. "Toga večeras nema." Šapne mi na uho, namerno dodurujući kožu vrelim dahom i bradom. "Ne na takav način." Jebena jeza me prođe. Najneprijatnija ikada! "Budi dobra i honorar ti je udvostručen."

"Ne pada mi..." Usprotivim se ali me grubim režanjem prekida.

"Budi pametna kao što si lepa... Potrebno je jedino da stojiš pored mene i da se smeškaš. Promene dolaze korak po korak." Pojačam osmeh i pustim da me odvede do bine, gde preuzima mikrofon i započinje svoj govor dok ja stojim pored lutke do njega. Samo još večeras i videti me ovaj klub više neće.

Kada završi sa pokušajem uloge komičara, uzme me opet za ruku i povede sa bine.

"Moja skrivena želja je bila da budem komičar." Saopšti mi i ja prasnem u smeh.

"Znači, svi ćemo dobiti otkaz?" Ironišem.

"Neee." Rastegne. "Humor i seks idu savršeno."

Zatrepćem pa odlučim da ostanem tiho. Pusti me čim uđemo u garderobu i ja odahnem. Manuel mi prilazi čim vidi kako se bez energije strovalim na fotelju. Umorna sam ko pas!

****

"Jedva sam čekala da odem. Pojeo me je strah. Bojala sam ga se, iskreno." Govorim Manuelu dok ispijamo limunadu u dvorištu kafića. "I, da, nemam pojma kako ću do te svote novca za dva meseca." Tužnije dodajem.

Manuel me gleda. Tri nedelje su prošle od mog nastupa. To više nije klub gde plešu erotske plesačice i nalaljena gospoda kulturno sedi na svojim mestima i uživa. To je retro noćni klub kao paravan za bukvalno prostituciju. Novi vlasnik nova pravila.

"Ja ga takođe nemam." Znam i sam je ostao bez posla. Zamisli se. Ućutimo se oboje da bi u jednom momentu gotovo vrisnuo. "Jebote! Cielo je ostao bez plesačice. Trudna je, druga je slomila nogu."

"Cielo je?"

"Noćni klub na tri nivoa. Ludilo. Legalno ludilo."

"Pa da probam? Ne mogu odustati na pola puta. Ne mogu nakon svega!"

____________________

Iii, ovo sam želela još od kad sam pisala Dva sveta i Emu. Želela sam dati priču i Davidu i sada smo tu!

Da li vam se dopada ideja da čitate i o Lukinom nasledniku?

Kako vam se čini uvod?

Cielo 🔛 #4 DVA SVETAWhere stories live. Discover now