Part 13.

766 46 15
                                    

  -Jedino čega sam se u tom trenutku bojala je da mi se prošlost ne ponovi,ali samo sa drugom osobom.Sa Harryem. *Kath

Upalio je radio dok sam ja nervozno gledala kroz prozor.Prolazilo mi je kroz glavu nekoliko stravičnih misli,ali sam ih odlučila samo odgurnuti sa strane.Jedina opcija koja mi je preostala je verovati čoveku koji,pa recimo,ne uliva baš toliko poverenje zbog onih reči iz dnevnika koje su mi se ucrtale duboko u pamćenje.Idalje ne znam kako to da ga nisu uhvatili zbog one pljačke u banci?On je se pojavljivao svuda bez straha da ga neko može uhvatiti i uhapsiti.Nešto ga je uvek izvlačilo iz tih problema,a to ja moram saznati inače ću poludeti od radoznalosti.Pomakla sam glavu i pogledala dečka koji je veselo lupkao prstima u ritmu muzike na radio i nežno zviždao.Na trenutak sam zaboravila da je on lopov,dečko sa užasnom prošlošću i zamislila ga kao normalnog dečka,sa normalnim životom i poslom.Mislim,iskreno bi bio dosadan tako 'normalan'.Tada je skrenuo pogled na mene i uhvatio me u mom buljenju u njegovu facu.Nasmejao se i okrenuo glavu kako bi gledao u put.

'Sviđa ti se ovo što vidiš?'osmeh mu je još više porastao od čega mu se rupica na obrazu još više udubila.Prevrnula sam na njegovu umišljenost. 

'Neko nam je malo umišljen?' rekla sam i prekrstila ruke na grudima.Ova majica uopšte nije bila dobra ideja,sada mi je već zima.Harry je prevrnuo očima i napokon zaustavio auto.Uzeo je ključeve i nekakvu jaknu,dok sam ja napolju zapazila neku malu kućicu i okolo šuma.Šta ćemo koji moj ovde? jasno je planirao ovde da te ubije i sahrani i da me oslobodi muka pitanje je da li ti ikada ćutiš,smorino?Možda je stvarno i planirao to uraditi,jer ipak one reči iz dnevnika ukopavaju malu sumnju u mene.Nisam ni primetila da je izašao iz auta,nego tek kada mi je otvorio vrata da izađem.Pružio mi je ruku koju sma odmah prihvatila i izašla zatvarajući vrata od auta.Ispreplitao je naše prste što mi je na trenutak zasmetalo,ali nisam pustila njegovu ruku,jer me je ovo mesto iskreno pomalo plašilo.Išli smo nekim kamenip putićem na kom je sa strane imalo po dva lampiona i osvetljivalo nam put do ove male kućice.Mala žuta kućica,sa terasom kod ulaznih vrata.Tek kada smo ušli u kuću,mogla sam malo da odahnem,ali idalje me je hvatala neka jeza.Harry je zatvorio vrata i okrenuo se ka meni sa osmehom na licu.Pa neće me valjda sada još i silovati,pa se mogu samo ubiti. Ne brini,ubiće te on. Ajde ti ćuti,upropašćavaš mi život.

'Pa,Styles.Šta mi radimo ovde?' upitala sam ga razgledajući ovaj majušni hodnik.On se izuo,pa sam i ja sledila te korake,jer je očigledno hteo da mu kućica bude što čistija,da ne bi morao ponovo da je sređuje,ako je on uopšte i sređuje.

'Pa znaš planirao sam da te napijem,a onda pojebem.' rekao je opušteno,dok sam ga ja gledala sa vilicom do poda.

'A,Styles nećeš moći tako lako sa mnom kao što misliš.' rekla sam mu kada sam ušla u dnevni boravak.Pa kako stvari stoje ja mislim da u ovoj kućici ima samo dnevni,kuhinju malu,sobu,kupatila i malu trpezariju.Primetila sam sto sa jednom svećom i tanjirima.O Bože,povraća mi se oko ovolike da nazovem romantike jer ovaj sto me baš podseća na to.Okrenula sam se ka Harry-u i zastala.

'Možeš li mi reći čemu ovo sve?' upitala sam ga sa prekrštenim rukama.On je samo krenuo ka meni i okrenuo me i stavio ruku na kuk i povukao ka stolu.Izvukao je stolicu i ja sam sela i primakla je stolu.

'Smešna je činjenica da si napravio ovakvu amtosferu,a obukli smo se kao da idemo u šetnju,što sam i mislila.' rekla sam iskreno,smejajući se njegovoj pameti.Seo je ispred mene i odahnuo.Sipao je vino u tišini dok sam ja čekala da napokon progovori.

'Došli smo ovde,jer sam hteo da na miru popričamo.' rekao je,napokon!

'Pa mogli smo bilo gde,a ne ovde..Gde sam mislila da ćeš me ubiti u ovoj šumi.' rekla sam prebrzo,uvek to radim kada sam nervozna.On je krenuo da se smeje.

'Iskreno,tebi nikada ne bih naudio.' rekao je obustavivši smeh.Uzela sam čašu vina i otpila veliki jer koliko vidim trebaće mi nešto jako.

'Pa..Pričaj.' rekla sam naslonivši laktove na crveni stoljnjak.On je odmahnuo glavom sa osmehom na njegovom licu.

'Stani.Polako.Prvo da večeramo.' rekao je i ustao sa stola i otišao negde.Već je krenuo da me nervira sa ovakvim ponašanjem.Lepo ga pitam,neka mi lepo odgovori.Nogom sam nervozno lupkala po smeđem laminatu.Nakon nekoliko minuta se pojavio sa dva tanjira i spustio je jedan ispred mene,a drugi kod njega,pa je seo.Gađala bih ga sa ovom zelenom salatom koja se nalazila u mom tanjiru i sa ovom šniclom,ali izgledaju previše ukusno pa ću ih rađe pojesti.Toliko sam se zanela dok sam jela ovu ukusnu hranu da nisam primetila da me Harry gleda sa osmehom na licu.Završila sam sa jelom u roku od pet minuta,jer sam bila previše gladna.Kada sam zaboravila da jedem pre nego što sam pošla!Sada je mogao i da me otruje.

'Šta me gledaš tako?' upitala sam ga dok je on uzeo gutljaj vina.Njegov parfem je gospodario ovom malom prostorijom i vodio me u neki svet,koji ni ja sama za sada nisam mogla raspoznati.

'Ništa,izgledaš mi simpatično trenutno.' rekao je pokazujući svoj predivni osmeh i rupicu.

'A je l'?Pa trenutno sam sve manje simpatična,ako mi uskoro ne kažeš zašto smo ovde!' rekla sam gađajući ga salatom koja mi je ostala u tanjiru.tačno mu je završila u kosi.Pa ti se igraj sa mnom,Styles!Skinuo je sa glave salatu i stavio je u tanjir.Ustao je i uzeo čašu vina i pokazao mi da krenem za njim,što sam i učinila.Krenuli smo ka dnevnoj,ako se ne varam i seo je na dvosed,a ja sam morala pored njega,jer je taj dvosed bio jedino mesto u dnevnoj gde je se moglo sesti.U ruci sam držala svoju čašu vina,koju sma na kraju spustila na stakleni stočić koji se nalazio ispred mene.Nagla sam se na dvosed i prekrstila noge.Dok je se Harry kada je spustio svoju čašu nagao i stavio svoju ruku iza mojih leđa,što me je naježilo.

'Pa,draga gospođice Johnson.Ovde smo kako bi razjasnili neke stvari.' rekao je nakon čega je pomerio svoju ruku i ponovo uzeo čašu i popio svo vino iz nje.Ja sma to pomno pratila i čekala nastavak njegove 'priče',zbog koje sam ujedno i ovde.Ali,kada se setim ne bih ni bila da nemam tako divnu drugaricu.Styles se nakašljao i vratio u predhodni položaj.

'Dakle,Kath.Želim da budemo prijatelji.Želim da zaboraviš one poljubce koji se nisu smeli dogoditi,i samo budeš moj prijatelj.Šta kažeš?' mislim da sam u ovom trenutku zanemela.Da li ja to dobro čujem ili ovaj Styles u stvari ne želi ono što sam ja sve vreme mislila da želi?

'Ja..Ovaj..Zašto tačno želiš to?' upitala sam ga,jer stvarno nisam shvatala zašto odjednom želi biti samo prijatelj sa mnom.

'Pa,pobogu kath..Ljudi danas imaju prijatelje.Želim da bi budeš prijatelj.' rekao je nakon čega sam ja iz šoka popila celu čašu vina.Pa šta bih trebala sada raditi?Možda ako mi bude prijatelj doznam dosta toga o njemu,a možda mi i naudi?Da ili ne pitanje je sada..

Autor Notes:

ohoho..NASTAVAK JE TUUUU,LALALA!Nisam stigla od škole da napišem pre nastavak,jer nas u ovoj poslednjoj nedelji užasno muče sa kontrolnima,ispitivanjima i pismenima.Nadam se da će vam se svideti ovaj maleni nastavak,ali obećavam da će na raspustu sada biti više nastavaka!Inače je l' ste gledali WWA?Imate na netu,ko nije gledao neka pogleda.Ja sam inače gledala i rasplakao me je užasno.Negooo...Da nastavimo u vezi priče mi....
Kao prvo želim svima čestitati Božić koji su slavili,sa malim zakašnjenjem.Nadam se da ste lep proveli Božiić!Moj je tek u januaru,bedak. :D Dakle tu je NASTAVAAK!
Styles ovoga puta visoko cilja,u jednom trenutku želi jedno,a u drugom nešto sasvim neočekivano.Odluči se čoveče više!Ali,pitanje je da li će Kath dopustiti išta?

NADAM SE DA VAM SE SVIĐA NASTAVAK!
ČITAJTE,VOTE-AJTE i obavezno bacite neki KOMENTAR! DO SLEDEĆEG NASTAVKA,LY! ♥

Maybe We're FireproofWhere stories live. Discover now