37 ▬ ''Nešto ponovo planirate.''

3.1K 211 14
                                    

Carolina nam se naglas smijala, izvještačeno i histerično, ali naglas i dovoljno ubjedljivo da nam pokaže da misli kako je ovaj obrt situacije jako zabavan za nju. David je izgledao smoreno.

"Znači, sad vam treba moja pomoć? Nakon svega, vrijeđate me, omalovažavate, javno govorite da me ne podnosite, a sad..."

"Nije li to ono šta ti radiš nama?", David je zbunjeno upitao, ali ona ga je u potpunosti svjesno ignorisala.

"Sad biste da vam Carolina spašava braću."

"Bolje bi ti bilo", rekla sam iznervirano i odmah požalila. Sporo i zabavljeno je okrenula glavu meni, a David je lupio glavom od sto kao da tek sad nemamo izgleda da nam ona pomogne.

"Izvini, nisam te čula od buke tvog nebitnog postojanja", rekla je nezainteresovano i pogledala u Davida. "Šta ustvari hoćeš da uradim, Davide?" Dobro je. Po prvi put je dobro što je odlučila da ignoriše moje postojanje.

"Pa, ti čitaš misli, ti skontaj", rekao joj je. Zna da voli da ulazi u tuđe umove, znači i dalje se krećemo u dobrom pravcu.

"Davide, meni ne treba tvoja dozvola. Ja ti čitam misli i na tri hiljade kilometara", rekla mu je i David je stisnuo usne kao da se suzdržava od psovki. "Da, ne pomaže ako mi psuješ u mislima. Okej. Recimo da ti odlučim pomoći. Šta je u tome meni?"

"Am, helou!", povikala sam. "Opšte dobro? Nema njih dvojice da nas ometaju, okupimo još malo vojske, pobijedimo Asha i ostale sasvim nebitne stvari?" Nije izgledala zainteresovano za ono šta ja govorim i morala sam da odigram na drugu kartu. "Kao što je Casandra rekla, svaki vojnik i svaka sitnica je bitna. Ovo nas ometa i bitno je."

"Ne znam šta je čudnije", P.J. je šapnuo Alexu. P.J. i Alex sjede gledajući u nas troje i mislim da su se kladili u to da li će nam Carolina pomoći ili neće. Njima je ovo predstava, a treba da im bude jednako bitno. "Što Carolina razmišlja da im pomogne ili što Anna citira Casandru."

"Casandra? Tebi rekla? Zašto bi Casandra nešto tebi govorila?"

"Uz sve dužno poštovanje", David je rekao, s nekom posprdom u glasu. "Ali i ti joj se sad obraćaš."

"Pomjeri se! Imaj mozak! Bolje se obuci!" Povikala je, ali ne meni ili Davidu. Okrenula se vazi sa uvelim cvijećem koje, kako nema Kylea, niko ne održava i odmah uvene. "Vidiš? Govoriti njoj ili vazi je sasvim isto. Besmisleno i kvari ti ugled jer kad te neko vidi kako pričaš sa vazom pomisli Vidi ove, priča sa vazom, kakva ludača. Ne razlikuje se mnogo za Annu."

"Okej. Odustajem", ustala sam od stola. "Dosta mi je vaše mržnje. Idem da i ja tebe da mrzim na nekom drugom mjestu", krenula sam prema vratima, ali me Carolinin glas zaustavio.

"Anna!", povikala je da bi me zaustavila. "Kao prvo, drago mi je što se razumijemo. A kao drugo, nisam rekla da neću brisati pamćenje vašoj ludoj braći", pokazala je na Davida i mene. "Mogu im sada izbrisati sve iz pamćenja i natjerati ih da se vrate svojim normalnim životima. Ne želim ni ja još života odnešenih zbog nas. Ali, pitanje je, možete li vas dvoje to podnijeti?", upitala je. Bila sam na trenutak zbunjena. "Morate da razumijete nešto", rekla je. "Ako Ash sazna za njih dvojicu - a hoće - oni će biti meta. Moraju da imaju... nešto, nešto da nas kontaktiraju ako dođu u tu situaciju."

"Ti misliš da je bolje ako im ne obrišemo pamćenje nego ih samo urazumimo uz malo ekstra podsticaja?", David je upitao, da provjeri da li je dobro razumio.

"Da", odgovorila je. "Naravno, njih dvojica ne mogû ništa sami protiv bilo kojeg natprirodnog, ali, mogu da ih... navedem tako da mi pošalju signal ako se Ash ikada odluči za to."

The Hidden World 2Where stories live. Discover now