34 ▬ ''Gospodaru.''

2.8K 222 26
                                    

"Dobro sam", Frances je navlačio majicu i silazio niz stepenice, dok mu je Casandra zvocala iza leđa, ali onda se sapleo i zamalo pao. Odmah sam ustala da mu priđem, ali mu je Casandra brže pomogla. "Dobro, možda i nisam tako dobro."

"Sjedi ovamo, idiote", Casandra mu je rekla i dovukla ga do fotelje gdje je sjeo i napeto protrljao čelo. Kyle se nagnuo naprijed da mu osmotri rane, a Kristian i ostali su bili zabrinuti. Međutim, bilo mi je teško da zamislim da je iko bio zabrinutiji od mene.

"Frances, molim te", molećivo sam mu rekla, sklanjajući njegovu ruku i dodirujući mu čelo. "Molim te."

"Ne mogu više da ležim, Anna!", drsko se obrecnuo ali sam mu odmah na licu vidjela da se pokajao. "Izvini", tiše je rekao, ali je izbjegavao da pogleda u mene. "Samo ne mogu više."

"Znam, ali to je za tvoje dobro", rekla sam mu i on je drhtavo uzdahnuo.

"Da, slušaj nju!" Na moje iznenađenje, Casandra mu je to rekla, skrštenih ruku i čak i nije izgledala ljuto što je morala da kaže nešto pozitivno u vezi mene.

"Glava me boli", rekao je kroz zube, kao da se suzdržava od nekog dernjanja, psovanja ili psihotičkog napada.

"Naravno da te boli. To je normalno, imaš povrede..."

"Ne, Anna!", ponovo me drsko prekinuo. "To nije normalno, jer natprirodne ne boli glava, razumiješ?" Naglo je ustao i zamantalo mu se, pa se pridržao za naslanjač od fotelje.

"Hej", Kristian je odjednom ustao. "Anna ti je možda spasila život."

"Pa?", i njemu se drsko obratio. "I ja sam njoj ko zna koliko puta", uzeo je svoj duks sa naslanjača, gdje je stajao od kako su se vratili i počeo da ga oblači. "Moram da idem sada."

"Ma gdje bi ti to da ideš?", Casandra je prasnula na njega.

"Moram se vratiti", rekao je stisnutih zuba značajno gledajući u nju, a onda uvukao ruku i u drugi rukav, zbog čega je srknuo vazduha kroz zube i protrljao desno rame, kao da ga boli. "Svaka čast ko god mi je namještao rame", sarkastično je rekao i okrenuo se po sobi kao da traži svoje patike.

"Vratiti kod Asha? Dosta je bilo, Frances", Kristian je rekao. "Ne moraš više da ideš tamo. Sve je jasno."

"Da, Asha ćemo ubiti", P.J. je dobacio i Kristian mu je iznervirano dao znak da zaćuti jer to definitivno nije bio plan i definitivno nije bilo vrijeme za zajebavanje.

"Moram", Frances je rekao. Okrenula sam se od njega i slučajno uhvatila Zmajev prodoran pogled, ali sam brzo pogledala u drugom pravcu. "Tako sam blizu otkrivajući posljednji njihov plan. Držim Taru u šaci i Neila, iako on to ne zna. Samo me pusti da idem. Reći ću da sam pobjegao dok ste još mislili da sam u nesvjesti. Stvarno moram da idem", krenuo je prema vratima iako nije našao cipele.

"Francese", Kristian ga je okrenuo za rame. "Stvarno nema više potr..." Prestao je da priča kada je Frances grubo odgurnuo njegovu ruku.

"Prošli put sam morao da idem, a isto tako i sada moram da idem", rekao je nimalo ljubazno, ali ga je Casandra brzim pokretima vratila u fotelju.

"Ne ideš ti nigdje", rekla mu je. "Sad ćeš da poslušaš Annu, popiješ čaj koji će Kyle ili Kristian da pretvore u jako sredstvo za spavanje i popravićeš taj stav, je l' to jasno?"

"Naravno", odgovorio je. "Mada, bolje ću se osjećati ako mi se pridružiš ti u krevetu..." Uputila mu je neki izvještačeni osmijeh i uperila prstom prema stepenicama. Nakon nekoliko trenutaka, uzdahnuo je, ustao i krenuo stepenicama na sprat.

"Impresivno", Kyle je rekao, kao da je stvarno impresioniran. "Skoro kao da te briga."

"Poduvaj ga", rekla je i otišla u kuhinju, a za njom i Kristian. Mislim da hoću i ja da prisustvujem tom razgovoru, pa sam odmah pošla za njima. Casandra je prokuvala vodu u šolji i ubacila vrećicu čaja. Oboje znaju da sam tu, ali nisu to ni sa čim izrazili. "Biće on dobro", rekla je Kristianu. "Ne prebacuj mnogo na sebe."

The Hidden World 2Where stories live. Discover now