Sedamnaesto poglavlje

667 38 0
                                    

Blejk je strpljivo sačekao da se upoznavanje završi pre nego što je ohrabrio sve da sednu kako bi mogli da počnu sa nizanjem informacija.

Okupili su se u kući Elajze i Kartera u Južnoj Kaliforniji. Din i Džim su sedeli na suprotnim stranama sobe. Karen i Majkl su bili jedno nasuprot drugom u dnevnoj sobi. Karter nije stigao tako brzo iz Sakramenta i planirao je da im se pridruži sledećeg dana.

Blejk je bacio pogled na Elajzu, koju je poznavao bolje od Karen. Nije mu se dopadala činjenica da su razgovarali pred Majklom, ali tu nije mogao ništa da promeni.

Din je vodio razgovor. „Elajza je rekla da smatraš da Nil opravdano skriva Gven. Možeš li da nam objasniš zašto tako misliš, Karen?"

„Počelo je pre nekoliko nedelja. Odmah nakon što smo se Majkl i ja upoznali. Što više razmišljam o tome, sve više shvatam koliko je čudno bilo kod kuće."

Džim je odmahnuo rukom u vazduh. "Počni od početka."

„Prvo su bile kamere u pitanju. Nil je zvao u nekoliko navrata tražeći od nas da proverimo dvorište. Video snimci su bili nejasni ili tako nešto. Onda sam našla mrtvu vranu sa kljunom zabodenim kroz mrežu. Prozor je bio otvoren... a ne sećam se da sam ga otvorila. Mada, pretpostavljam da sam mogla i da zaboravim. Bilo je tako vruće tih dana, većinu vremena smo imale uključenu klimu." Zadrhtala je. „Mrzim ptice", rekla je Karen sa grimasom. „Gven je bila sjajna. Samo je oslobodila pticu iz mreže i bacila je na zemlju pre nego što ju je bacila u smeće. Nakon toga nismo razmišljale o tome."

"Sve do?"

Karen je uzdahnula. "Do večere... nekoliko noći pre nego što smo se venčali." Karen se igrala sa dijamantom na prstu i nasmešila se svom mužu.

Majkl joj je namignuo.

"Šta se onda desilo?", upitao je Din.

„Išle smo na večeru. Na izlasku smo pored moje strane auta zatekle još jednu vranu... Gven je mislila da je to gavran. Mislila sam da su ptice krenule u samoubilačku misiju ili tako nešto. Gven nije bila ubeđena. Činilo se da je ptica namerno bila tamo."

"Zašto?", upitao je Blejk.

Karen je ponovo pogledala Majkla. „Majkl i ja smo se viđali svakodnevno. Mislila je da je možda neko otkrio da mrzim ptice i da ih zbog toga ostavlja u mojoj blizini da bi me uplašio."

Majkl se umešao. „Imao sam fanove koji su pravili neka luda sranja da bi mi privukli pažnju."

Din je usmerio pažnju na Majkla. „Da li imaš zabranu prilaska protiv bilo koga?"

Majkl je odmahnuo glavom. "Ne. Dobijam svoj deo mržnje preko mejlova. Ide to tako sa teritorijom."

„Trebaće mi kopije svega što imaš", rekao mu je Din.

„Reći ću svom asistentu da ih iskopa. Čuvamo sve u slučaju ovakvog incidenta."

Ptice koje se gnezde u đakuziju i izazivaju neku vrstu električnog problema bi Blejk i mogao da proguta... ali tri različita slučaja. Nije mogao baš toliko da guta.

„Dakle, misliš da su mrtve ptice bile namenjene tebi?"

Karen je slegnula ramenima. „Mrzim ptice. Ozbiljna fobija. Pretpostavljam da ako je neko bio odlučan da pritisne jedno od mojih vrućih dugmadi, mrtve ptice bi mogle biti namenjene meni."

Majkl se pomerio na ivicu svoje stolice. "Imao sam propuštene pozive i poštu sa čudnim 'poklonima', ali nikada nisam imao situaciju da vidim mrtvu životinju."

„Gledala sam dovoljno kriminalističke fantastike da znam da mrtve životinje na kraju napreduju u ljude. Misliš li da se to ovde dešava, Din?", upitala je Elajza.

Verenica do petkaWhere stories live. Discover now