Deveto poglavlje

609 32 0
                                    

Tiha vožnja nazad do Malibua ga je izjedala.

Probadalo ga je u stomaku. Cvetna nota šampona koji je koristila se udobno smestila u njegovoj svesti i pustila koren. Nikada više neće pogledati odeljak sa upadljivijim šamponima u prodavnici a da ne pomisli na Gven.

Bilo je pravo mučenje obgrliti je. Njeno sićušno telo je savršeno pristajalo uz njegovo. Nije kao da je to bilo važno.

Ali jeste. Znao je da je to važno. Jedini način da se udalji od nje je bio da ode. Unajmi nekoga da zauzme njegovo mesto pored Blejka, spakuje torbu i nestane.

A šta je sa gavranom koji je ostavljen sa Bilijevim telom? Da li je to bilo upozorenje? Upozorenje koje ne bi nikome značilo osim preostalim članovima Nilovog tima?

Razlog više da se spakuje i ode.

Ali ko bi mogao bolje da zaštiti Gven od njega?

Nil je znao odgovor pre nego što se potrudio da rezerviše let.

Nije mu trebalo da neko misli da mu je stalo do nje, čime bi postala meta.

Gledala je kroz prozor u automobile na autoputu. Trebalo je da se vozi pozadi, gde bi joj zatamnjeni prozori zaklonili lice. Ali Gven je odbila. Rekla mu je da nije njen vozač isto toliko koliko ona njemu nije bila čistačica.

„Razmišljaš li o tome... vremenu provedenom u vojsci?"

Njeno pitanje je došlo niotkuda. Nije bio siguran kako da odgovori.

"Nil?"

"Ponekad."

"Da li je bilo grozno?"

Čvršće je stegnuo volan, prisetio se mirisa njene kose i ignorisao sećanje na spaljeno meso i krv. "Rat je pakao."

„Ne mogu ni da zamislim. Jedino nasilje kojem sam svedočila je bilo kad je moj brat slomio nos dečaku koji me je jurio u školi. Ili kad ste se ti i Karter potukli sa onim ljudima u Teksasu."

Osetio je da mu se raspoloženje popravlja. Uživao je dok je podučavao čoveka koji je izvukao Gven iz paba lekciji o pristojnosti. Spljoštio je usne i rekao: „Nasilje ne rešava toliko problema koliko ih stvara."

"Verovatno si u pravu. Međutim, pretnja nasiljem podstiče ljude da se ponašaju kako treba. Kao na primer danas. Proveli smo dan pucajući iz oružja. Sumnjam da bi se neko petljao s tobom, ali znam da bi mene smatrali ranjivom. Da ljudi koji bi mi naudili znaju da imam oružje, pretpostavljam da bi tražili lakšu metu. Zar ne?"

"Neki." Džeparoši i kukavice.

„Ne mislim da ću ikada imati potrebu da stvarno koristim pištolj. Ali mi se čini ispravnim da ga imam."

Sa tim se u potpunosti slagao.

Osim one neprobojne kule u koju je pomislio da je stavi kada ju je ugledao prvi put, posedovanje pištolja je bilo bolje nego nemati ništa.

"Moraćeš da ga držiš u kući."

Gven je klimnula glavom. "Nisam ni mislila da ga nosim sa sobom."

Skrenuo je sa autoputa na izlaz koji je vodio do imanja u Malibuu. „Tejzer staje u torbicu. I legalan je za nošenje."

„Jedan od onih električnih čuda?"

Iz grla mu se oteo redak smeh. "Da. Jedan od njih."

Nasmejala mu se i prokletstvo ako nije poželeo da se utopi u tom osmehu i zaboravi na svaku groznu stvar koju je video u životu.

"Je l' imaš jedan?"

"Ne." Nije mu bio potreban. "Ali ću ti nabaviti."

"To bi bilo divno, Nil."

Verenica do petkaWhere stories live. Discover now