15. poglavlje
"U kakvoj opasnosti? Što pričaš?" Istrgnem ruku iz njegovog stiska i naglo se ustanem ispred njega. On duboko uzdahne i smrkne svoj pogled, pa svoje ruke stavi na šank oko mene kako se ne bi mogla pomaknuti. Nagne se bliže meni, toliko da osjetim njegov dah na svojim usnama i ponovno imam veliku želju da ih osjetim, no to bi bilo protiv svih mojih principa i onoga što smo dogovorili prije samo tjedan dana, ono da je između nas gotovo.
"Moraš me poslušati sada", i dalje me mrko gleda, no ja skrećem pogled uhvativši Nikolinu kako u onom separeu razgovara s Dinom i onda mi ponovno dođe do glave zašto mi Lana nije rekla da su postali bliski.
"Što ako neću?" Podsmjehnem mu se i okrenem glavu te se obratim konobaru i naručim jedan viski. On mi doda čašu, no istog trena Dejan mi ju otme iz ruke i prolije viski na pod. Raširim usta iznenađena zbog njegovog ponašanja. "Što je tebi? Što si umišljaš?" Odgurnem ga lagano od sebe kako bi se mogla smiriti jer ova njegova blizina nije dobra za mene, pogotovo jer mi već alkohol kola venama.
"Slušaj", Dejan zareži ljutito i ovog puta me čvrsto primi za nadlakticu, što me uplaši. Privuče me bliže sebi i upozoravajuće me pogleda, "Ideš sa mnom i da se ni u kojem slučaju nisi opirala, jasno? Inače riskiraš svoju glavu."
Pokušavam protumačiti ono što mi je rekao za šankom dok lutamo tamnim hodnicima kluba u kojima su svjetla skroz prigušena. Dolazi do jedne sobe i otključava vrata, pa me prvu pusti unutra. Doslovno me odgurne unutra i lagano se za mnom povuče također unutra i za sobom zaključa vrata provjeravajući ima li koga u blizini.
"Što se događa, Dejane? Kakvo riskiranje? Kakva opasnost?" Mašem rukama dok ga promatram kako s olakšanjem diše naslonjen na vrata. Onda promotrim tu sobu, koja je zapravo ured, onaj klasičan ured sa uredskim stolom, računalom, velikom stolicom, foteljama i puno polica za razne fascikle i dokumente. Samo je svjetlo prigušeno i ne razaznajem sitnice.
Dejan frkne nosom i iznervirano prođe jednom rukom kroz kosu. "Hoćeš li mi odgovoriti na pitanje?" Prekrižim ruke preko prsa usput popravljajući svoju crnu haljinu s velikim dekolteom koja seže do koljena.
Primjećujem da me odmjerava, kao što je i onda kad je prilazio šanku gdje sam bila s Dinom, no ne smeta me, štoviše, godi mi njegov pogled i ta toplina kojom zrači.
"Ovo nije zezancija, Monika", približava mi se sve više tako da mi u konačnici dođe na centimetar razmaka, a ja sam naslonjena stražnjicom na stol. Uhvati jedan pramen moje kose i zatakne ga iza uha, pa me nježno pogleda.
"Volim te, Monika. Nikada te nisam više volio nego sada", raznježim se kad čujem ove predivne riječi. Cijelo vrijeme sam to znala, cijelo vrijeme mi je davao to do znanja, no nikada do sada to nije tako i priznao. Koliko god svakog dana slušam iste riječi od Borne, ove koje dopiru iz njegovih usta mi se više sviđaju, imamo sjećaj da mi postaju važnije nego Bornine i da mi on cijeli sve više treba.
Njegove oči više nisu tako tamne kao inače, prepoznajem u njima sve što mi je rekao. Nasmijem mu se unatoč ovoj napetoj i opasnoj situaciji, kako kaže. On svoj vreli dlan stavi na moj obraz, a onda me nježno poljubi. Tijelom se skroz spoji uz mene i tako nam jezici plešu zajednički ples.
Zašto si kompliciram život kad jednostavno želim biti s njim? Prođe mi misao glavom, a onda odvojim naše usne i pogledam ga.
"Dejane, moram ti reći nešto", uhvatim ga za ruke, no on ih izvuče iz mog stiska dok ga ja zbunjeno promatram. Ne govorim ništa već pratim njega.
Polako iz dubokog džepa svog kapuda izvadi ono zbog čega mi se sledi krv u žilama. Podigne pogled i drugom rukom me pomiluje po obrazu. Brada mi zadrhti kad mi pištolj koji je do maloprije držao u svojoj ruci preda. "Dejane?" Nesigurno prošapćem shvaćajući da je situacija još gora nego što sam mislila.
"Ne pitaj ništa, molim te", promrmlja i poljubi me u čelo. Spustim pogled prema mom krilu gdje u ruci držim tu odvratnu stvar. Ruka mi počinje drhtati, a pogled mi opet odluta prema njemu.
"Što ovo znači?" Tiho ga upitam i šmrcnem. On podigne pogled i svoje prste stavi na moju bradu tako me gledajući direktno u oči i dalje mi svojima govoreći koliko me voli. Kad bi on samo znao, kad bi mu imala prilike reći ono što meni radi...
"Ovo je za tvoju sigurnost", promrmlja i još me jednom strastveno poljubi. Kad nestanemo bez daha, ja ga privučem k sebi i čvrsto ga zagrlim. "Moram ti priznati nešto", prošapćem mu, a on mi se podsmjehne i odvoji se od mene.
"Bit će vremena za to, Monika", veliki osmijeh raširi se na njegovom licu. Govori to pun nade da će biti lako, a zapravo je suprotno.
"Nema vremena!" Mahnem rukama mrko ga pogledavši spremna mu reći sve, ali on vješto odbija i počne se udaljavati od mene prema vratima dajući mi do znanja da mora otići.
"Sve će ovo ispasti dobro, za sve nas. Samo mi moraš vjerovati", utješno mi kaže, pa primi kvaku, "Molim te, ne izlazi dok ne dođem po tebe. Ili dok Dino ne dođe po tebe."
"Molim? Daš mi tu pištolj i onda mi govoriš da ne izlazim! Što se događa?" Odgurnem se od stola na kojemu ostavim pištolj koji potom onda glasno zalupi kad padne na radnu podlogu. Približim mu se malo, pa ga odmjerim.
"Ne mogu ti odgovoriti, komplicirano je", izvadi još jedan pištolj iz drugog džepa, pa zbog neočekivanja raširim oči iznenadivši se. "Ali znaj da će nakon ovoga sve biti dobro", kaže, pa potegne okidač pištolja.
Nakon toga uputi mi još jedan osmjeh, onaj utješan i izađe van iz ureda. Ali onda, čujem zaokretanje ključa, pa brzo dotrčim do vrata koja je on ovime zaključao. "Dejanee! Otključaj vrata!" Lupam po vratima i pokušavam ih otvoriti no ne ide, stvarno ih je zaključao. Onda, što će mi vražji pištolj ako ne mogu izaći iz ureda. "K vragu!" Iznerviram se i udarim nogom u vrata tako uzrokovajući da me zbog štikli prsti na nogama jako zabole. Još mi je samo i to trebalo.
Prolazim pogledom po uredu s ciljem pronalaska svoje torbice, no ne uspijem ju pronaći. Podmukli Dejan sigurno ju je uzeo kako ne bi mogla nazvati nikoga. Super! Bit će ovo zabavno...
...
Novo poglavlje je konačno vani! Nadam se da će vam se nastavak svidjeti... sad tek kreće prava radnja :)
xoxo