~ More Jadransko gdje sam sreo te
zora sviće, ja još nadam se ~
Matea P.O.V.
"Helou!" začujem veseo Marin glas nakon otključavanja vrata. Oh, sigurno joj je Ante dao ključ. Umijem se hladnom vodom i operem ruke u umivaoniku te još slabašna od jutarnjih mučnina, izađem van i susretnem se s blistavim plavim očima. Odmah joj se nasmješim jer iste takve oči ima Ante i jedva čekam opet ga vidjeti.
Čim me ugleda, pojuri mi u zagrljaj.
"Uz tebe sam." kaže utješno, a ja obgrlim svoje ruke oko nje. Taj zagrljaj je bio pravi sestrinski kojim mi daje do znanja da je u potpunosti uz mene što god bilo.
Kad smo se odvojile jedne od druge lagano me odmjeri, "Kud si ti krenula?", začudila se kad me vidjela u trapericama i običnoj crnoj majici jer to nije klasična kućna kombinacija.
"Idem na pregled." odgovorim joj i posegnem za čizmicama. Ona podigne vrećice koje je ispustila iz ruka prilikom zagrljaja, a meni para odmah počne izlaziti iz uši. "Čemu sve ovo?" upitam je i glavom odmahnem prema njoj, a ona odloži vrećice na kuhinjski stol te stavi ruku na bok i pogleda me kao da sam prolupala.
"Ne mogu dopustiti da mi trudnica bude gladna." nasmije se, a onda i meni izmami osmijeh na lice. Koliko god imam osjećaj da joj je drago da sam trudna, toliko imam osjećaj da joj nije drago jer Ante nije otac tog djeteta. Baš kao što je i situacija sa Antom. Koliko god on meni govorio da je uz mene, toliko mu vidim bol u pogledu kako me gleda. Da mogu, vratila bi vrijeme i sve promjenila, ali to je jedino što ne mogu.
Ustanem se nakon što obujem čizmice s obzirom da je početak dvanaestog mjeseca, dođem blizu nje i stavim jednu ruku na njeno rame, "Mare..." započnem, no ona makne moju ruku i primi je.
"Matea, znam da misliš da mi nije drago, no ako je Ante to prihvatio, onda ću i ja. Najlakše je osuđivati. Svi smo ljudi i svi griješimo, no na ovo malo čudo ne bi trebala gledati kao grešku već kao novu stranicu u životu i lekciju da ne vjeruješ svim ljudima koliko ti oni bili bliski i činili se dobri." utješno kaže, a u očima joj vidim punu snagu podrške. Ne mogu niti zamisliti kako će Jana reagirati kad sazna. Heleni sam javila preko poruke i naravno da mi je odgovorila onime jesam ti rekla.
Mara me gledala sa velikim osmijehom te mi je tu dala sigurnost da ponovno počnem vjerovati u sebe i da mislim na samo najbolje.
"Hvala ti. Ne mogu ti opisati koliko mi znače ove riječi." poskočim joj u zagrljaj sa velikim osmijehom. Od sve te sreće koju mi je donijela, naletjele su i suze. No, suze radosnice.
"Heej... čemu suze?" upita kad se razdvojimo, a na licu osjećam potok. Slegnem ramenima i odmahnem glavom, a ona me još jednom zagrli tako da zabijem glavu u njeno rame. Duboko udahnem pokušavajući se smiriti što mi na kraju uspije te počnem mahati rukama da mi oči još više ne počnu suziti.
Mare još jednom kaže da će sve biti u redu i da mi sada divljaju hormoni, pa da se vjerovatno zato tako i osjećam. Naposljetku, kad sam shvatila da ako ne krenem odmah da ću zakasniti, Mare je odlučila ići samnom za slučaj da mi ne bude dobro. Sjele smo u njen auto i začudile se time kako je hladno vani i kako puše vjetar.
Do bolnice nismo ništa pričale, na radiju su se redale lagane pjesme, tu i tamo već neke božićne iako još ima više od dvadeset dana do tog blagdana. Nadam se da ću ga provesti s Antom, pomislim čim čujem prvu božićnu pjesmicu i nasmijem se u sebi. Konačno smo se našle ispred ogromne bijele zgrade, bolnice.
Otkopčala sam pojas iako sam prije imala naviku ne koristiti ga, sad želim očuvati ovo malo biće u sebi. Pogledam u Maru koja je već izašla iz auta.
"Hvala ti, ali mogu dalje sama." ozbiljno joj kažem, a na kraju joj se osmjehnem i prođem rukom kroz kosu tako je zadržavajući da mi je vjetar ne nosi u lice.
"Jesi sigurna?" upita me ozbiljno i podigne obrve, a ja klimnem glavom, "A kako ćeš natrag kući?" zabrinuto upita, a ja joj se osmješim.
"Ne brini ništa, idem odmah poslije kod Jane da joj priopćim vijest. Odnosno, vijesti." pogledam u pod sjetivši se da joj moram sve ispričati što se tiče Roberta, jer sam je u potpunosti zanemarila ovih dana dok se sve to izdogađalo.
"Nemaš auto, a gle kakvo je vrijeme!" opet je zabrinuta, a ja zakolutam očima i opet joj se nasmiješim zbog brige koju vidim.
"Mare, bit će sve u redu, a u ostalom, nisam nepokretna. Jana je odavde pet minuta pješice, ništa strašno. A i treba mi malo kretanja, ovih dana otkad je Ante otišao sam zatvorena u stanu." iskreno joj kažem, a ona duboko uzdahne i konačno pristane. Otkako je Ante otišao u Frankfurt radi klupskih obveza, Mari je ovo tek prvi dan da je došla kod mene jer je imala burno razdoblje na faksu, a sad kad je konačno pronašla vremena za mene, ja je tjeram. No, što ću, ne želim je opterećivati, baš kao ni Antu, niti ikog drugog.
Sa Lili sam se čula jednom te mi je dala godišnji dok ne sredim sve stvari oko ovog svega, a onda se vraćam na posao u novom izdanju, no sigurna sam da mi Lili neće dati da radim kao prije. Sigurno će me posjesti u ured i donositi mi čaj svakih sat vremena.
Konačno je Mare sjela u auto i otišla u svom pravcu. Stala sam ispred ulaza bolnice i duboko uzdahnula svjesna da ću konačno vidjeti ovo malo biće na ekranu i možda čuti otkucaje srca.
"Matea Knežević!" poviče medicinska sestra sa vrata te se ustanem i nelagodno sa osjećajem mučnine u želucu krenem prema ordinaciji gdje me sa velikim osmijehom dočeka moja doktorica ginekologinja.
Kaže mi odmah da sjednem na veliki bolnički krevet u njenoj ordinaciji te tako i napravim dok ona još nešto tipka na svojoj tipkovnici ogromnog računala. Onda konačno makne pogled s ekrana i osmješi mi se dok meni srce sve jače i jače kuca i ne znam što da očekujem.
"Pa, Matea, rekla mi je sestra da ste se čule preko telefona i da si rekla da si trudna." ja klimnem glavom jer je to potpuno istina što je rekla.
"Da, napravila sam test." potvrdim ponovno, a ona klimne glavom te se ustane. "On ne mora biti nužno točan." namrštim se i shvatim da nisam iskoristila drugi test za kojeg mi je Helena rekla da moram napraviti zbog provjere točnosti. Možda ipak nisam trudna?
Na sva pitanja doktorice sam odgovarala, no duhom nisam bila prisutna jer sam razmišljala o soluciji ne-trudnoće. No, ipak, vjerujem testu da je točan i čvrsto stojim uz to da sam trudna. Doktorica naredi da podignem majicu te mi na trbuh namaže neki hladan gel od kojeg se istog trena naježim.
"Da, da, test je bio u pravu ovog puta." okrene pogled sa malog ekrana prema meni i opet se nasmiješi, a meni srce i dalje ne prestaje sa jakim i brzim otkucajima. Ponovno mi je dala nadu da je stvarno,
"U šestom si tjednu, što znači da si trudna više od mjesec dana. Srce je počelo kucati i zbog toga su se javile mučnine, koje si imala?" upita, a ja klimnem glavom i dalje buljivši u taj mali ekran na kojemu je prikaz malog zrna graška, moje male bebice. Rastopila sam se istog trena i postalo mi je toplo oko srca. Odmah sam zaboravila na sve probleme koji su me snašli i zaklela sam se sama sebi da ću ovo dijete ćuvati kao oko u glavi.
"Još uvijek ih tu i tamo imam." odgovorim doktorici nakon klimanja glavom, "To je sve normalno. Ako bi primjetila koje značajne promjene, na primjer krvarenje ili uzastopne mučnine, obavezno se javi da na vrijeme stignemo intervenirati. Prvo tromjesečje je jako važno, stoga ti preporučujem da paziš na sebe, hraniš se normalno kao i do sada, a najbitnije je da se kloniš stresa." pažljivo je slušam dok priča te usput brišem papirnatom maramicom onaj hladan gel sa trbuha.
"Najbolje je da sad na početku trudnoće dolaziš na preglede svaka dva tjedna kako bi bili uvjereni da je sve u redu." opet srdačno kaže te ja klimnem glavom i nasmješim joj se. Ona se vrati za svoj stol te nastavi tipkati nešto, a ja spustim svoju majicu i ustanem se.
"Izvoli." kaže i pruži mi malenu fotografiju te je ja primim puna sreće i ljubavi prema tom malom biću koje se nalazi na njoj i u mom trbuhu. Odmah jedva čekam ugledati oči i primiti ga u ruke.
"Usput, čestitam ti. Vjerujem da ćeš biti odlična majka!" ustane se i opet se nasmješi dok njeno lice ispunjavaju lagane bore. Starija žena srednjih godina, gleda me sa toliko srdačnosti i sreće da ne mogu opisati riječima.
"Hvala Vam." iskreno joj se nasmješim te dogovorimo iduću kontrolu za dva tjedna. Uskoro izađem sva sretna sa toplinom oko srca van iz ordinacije razmišljajući samo o mojoj bebi i ničemu drugome. Zaputim se prema Janinoj adresi i jedva čekam da joj kažem divne i potvrđene vijesti.
.
.
.
.
Matea nam je presretna! Što vi mislite?
Čitamo se uskoro <3