(Ostavljajte usputne komentare!)
~ I čuvam miris tvoje kose,
mi dobro znamo da se znamo ~
Matea P.O.V.
Gledala sam u smjeru veličanstvenog para, Mijata i Vedrane i moram priznati da su savršeni zajedno. Između njih se vidi ono, ono što ti ne da mira, zbog čega ti je cijelo životinjsko carstvo u trbuhu, ono zbog čega ti je glava u oblacima, a srce kuca sto na sat - ljubav.
Ni u jednom trenutku mi pogled nije odlutao, nikamo, a kamoli na Antu. Mogla sam čak primjetiti da je okrenuo par puta pogled prema meni, no nisam se obazirala. Ostatak večeri sam provela pričajući s Stellom ili Karlom oko nastavka vjenčanja, kordinacije kad će torta i te stvari. Pogled na Antu mi je odlutao tek dok mu je Luka u naručje uvalio malog bebača. Nisam mogla ne primjetiti kako ga je gledao i čvrsto ga držao, čak mu je nešto i šaptao. Zamislila sam se oko nečega, no bolje da nisam. Pred očima mi je bila naša zamišljena fotka kako bi on i ja izgledali sa jednim takvim klincem, eto, čak sam i samu sebe uhvatila da razmišljam o glupostima. Moram prestati misliti na njega i to pod hitno! Tako sam još buljila sve dok nisam u pozadini vidjela blic fotoaparata, Ante je uhvatio moj pogled, a ja sam istog trena odmahnula glavom kao da se ništa nije dogodilo. Matea, glupačo! - opomenuo me glasić u glavi istog trena i ima pravo.
Uzdahnula sam svjež zrak dva puta i nastavila nešto tipkati na mobitel. Sva sreća pa mi je Leon došao uskoro pitati za to kad da konobari počnu servirati desert, pa smo malo oko toga pričali što bi bilo najbolje. Nakon što je otišao od mene, zazvonio mi je mobitel, a na ekranu je bilo ispisano ime moje drage šefice.
"Molim?" javila sam se i okrenula se lagano cupkajući nogom na mjestu.
"Večer, samo da pitam, kako ide?" čula sam veseli Lilin glas sa druge strane, odvratila sam pogled do mladenaca i uspješno se nasmijala.
"Odlično je! Svi su sretni i zadovoljni." rekla sam ponosno, "Drago mi je to čuti." odvratila je, a ja sam se nakašljala.
"I, kako je sa sinom?" upitala sam sa zanimanjem, prije nego što sam čula njeno smijanje sa strane.
"Super je, upoznala sam mu curu konačno. Jako je slatka i draga, barem za sada." rekla je i nasmijala se, točno mogu pretpostaviti kako joj je.
"Ajde, baš mi je drago! Uživajte onda!" sa osmijehom sam rekla iako me ne može vidjeti, drago mi je da je konačno sretna sa sinom, kad već ne može sa svojom kćeri.
"Hvala ti, draga! Usput, odlična je muzika u pozadini!" viknula mi je na što sam se ja nasmješila i rekla da se slažem. Tu smo se i pozdravile te sam istog trena prekinula poziv čim sam čula kako me poznat muški glas iza mene doziva. Naglo sam se okrenula te u istom trenu osjetila kako me polila neka tekućina.
"Budalo!" viknula sam kad sam shvatila da mi je nova bijela košulja uništena vinom. Ugledala sam Antu ispred sebe te smo se istog trena porječkali. Krenula sam tako ljuta prema sobi, no on je cijelo vrijeme trčao zamnom i dozivao me. Prvih par puta se nisam obračala, no ušao je i u lift samnom gdje mi je rekao da želi razgovarati samnom. Iskreno, ponijela sam se kao kučka i rekla da ja ne želim s njim, i to je bilo jedino ispravno što sam mogla reći u tom trenutku. Nisam se željela kačiti s njime, pogotovo ne nakon što me onako ostavio i sad se pojavio bez trunke srama. Usput na putu do sobe sam mu opalila i jedan dobar šamar, čak me dlan zabolio, no nisam dopustila da i sam primjeti to. On kakav i je, uporan, uspio me svladati i ušao je samnom u sobu gdje smo se naravno posvađali oko toga što on želi samnom razgovarati.
Budali je palo na pamet i da nas zaključa u sobi, a u samo trenutku nepažnje isti taj ključ od sobe je završio u bazenu. Pratila sam ga cijelo vrijeme pada, sve mi se činilo kao u usporenom filmu. Kao i obično, izvrijeđala sam ga da je kreten, idiot, budala, rekla sam mu sve glupe riječi koje su ga u tom trenutku opisivale, a jadnik se ponašao kao da mu je svejedno i kao da je slučajno ključ završio u bazenu.
Jedno mi je samo prolazilo glavom, a to je što će se sljedeće desiti. Iznervirano sam sjela na krevet dok su mi trnci prošli cijelim tijelom, protresla sam se kao da imam groznicu. U isto vrijeme sam bila i ljuta, iznervirana i nervozna. Ante je i dalje stajao naslonjen na balkonsku ogradu gledajući prema sobi dok sam ja šizila i psovala sve živo i neživo.
"Matea, želim samo razgovarati s tobom, ništa više." rekao je ušetavši tiho u sobu kroz balkonska vrata. Podignula sam pogled, a on se naslonio na komodu sa televizorom ispred mene koja sam još uvijek sjedila na kraju kreveta.
"Nemamo o čemu, sve smo si već rekli odavno." odbrusila sam, no tiho ovoga puta i dalje smišljajući plan kako da se domognem ključa. Izvadila sam mobitel iz džepa s namjerom da nazovem Karlu, no čim mi se javila rekla je da me ne čuje zbog prejake muzike i da ima posla trenutno, isto su rekli i Leon i Stella, pa sam nezadovoljno uspuhnula pogledavši u Antu. Znači, prisiljena sam biti u istoj prostoriji s njim.
"Koliko možeš biti tvrdoglava i prkosna?" upitao je odmahivajući glavom usput prekriživši ruke preko prsa. Tako sam i kroz njegovu bijelu košulju dobila pogled na njegove prekrasne ruke, istog trena sam odmahnula pogled da me to ne dekoncentrira jer dobro i sam zna na što sam slaba, a shvaćam i ja.
"Ja ne razumijem kako tebe nije sram doći pred mene..." slegnula sam ramenima pogledavši ga direktno u oči, bila sam jako ljuta. Kako se kaže ne diraj lava dok spava, tako se i mene ne smije dirati dok sam ljuta, inače ću eksplodirati i to će završiti katastrofa.
"Nije, zato što sam još uvijek svjesan istih stvari." rekao je i značajno me pogledao, odmaknula sam pogled i pogledala u još uvijek prljavu košulju. Ustala sam se i krenula po sobi tražiti drugu.
"Što tražiš?" pitao me u jednom trenu, "Drugu košulju..." odgovorila sam mu te uspuhnula nakon što sam pretražila cijeli kofer.
"Ovu tu?" upitao je, odmah sam uspuhnula u sebi i ugledala ga kako u ruci drži drugu bijelu košulju. Ustala sam se iz čučnja i iz ruke mu istrgnula istu košulju te se zaputila prema kupaonici.
"Možeš se i ovdje presvući, nije da te nikad nisam vidio u tom elementu." sasvim ozbiljno je rekao, a ja sam ga pogledala onim lud si, majke mi, nema šanse pogledom, sasvim sam sigurna da je razumio i sam.
"Zaključat ću se u kupaonici i bacit ću ključ u wc." rekla sam i ušla u kupaonicu, razmišljajući o tome kako je to stvarno dobra ideja na neki način, no nemam muda za to. Dovoljno mi je da sam zaključana u sobi.
U ogledalu sam vidjela potpuno ljutog risa, para mi je kipila iz ušiju i svega mi je bilo preko kape. Ne želim više Antu iako ga još nisam preboljela u potpunosti, smatram da mi treba još malo vremena da to uspijem, ali sad se baš nenadano pojavio i mislim da će mi trebati još duplo toliko vremena. Samo otežava stvari ovako.
Skinula sam prljavu košulju sa sebe i šutnula je bjesno na pod. Oči su mi se skroz zacrvenile i vidjela se svaka žilica. Naslonila sam se na umivaonik i dalje gledajući u odraz u ogledalu. Slamam se i u potpunosti. Dokazala je to i suza koja je kliznula niz moje lice, kapnula mi je direktno na dlan. Uzela sam drugu košulju i odjenula je dok sam šmrcnula par puta. Ne mogu sama sebe više gledati i bojim se, iskreno, bojim se što će reći pod onim želim razgovarati s tobom.
Umila sam se i konačno izašla van iz kupaonice. Uzdahnula sam par puta tako se nadajući da ću ostati smirena.
"Želim van iz ove sobe." iskomentirala sam kad sam došla do njega. Sjedio je na balkonu na jednoj od udobnih stolica i promatrao zalazak sunca. Uzdahnuo je na izražavanje moje želje.
"A moja je želja razgovarati s tobom." maknuo je pogled prema meni, dok sam ga ja već gledala.
I opet sam mu susrela te oči boje mora, mog najdražeg. Odmaknula sam pogled istog trena, ne bi se suzdržala inače da budem ovako malo jača.
"Imam osjećaj da nećeš reći ništa pametno." iskreno sam promrmljala, a on se cinično nasmijao i dalje buljeći u nebo ispred. Sa terase uz bazen se čula muzika, koja je u tom trenutku bila u baš nekom laganom ritmu. Uz zalazak sunca čine savršenstvo.
Narednih pola minute je bila ona neugodna tišina. Ja bi nešto rekla, no suzdržala sam se. Vidjelo se da bi on nešto rekao, no sudržao se. Uspuhnuo je i izvadio mobitel iz džepa. Iskreno, nisam niti slušala što govori osobi sa druge strane, ali sam mogla primjetiti da me par puta pogledao i odmah vratio pogled na drugu stranu.
"Gospođa na recepciji kaže da će nam začas otključati sobu." pogledala sam u njega, no nisam mu uhvatila pogled. Buljio je ispred sebe u prekrasno nebo, boje su se prekrasno stapale jedna s drugom.
Sjela sam do njega, zapravo na drugu stolicu dalje, tako da nas je jedna između djelila. Noge sam prebacila jednu preko druge i tako nastavila sjediti slušajući divne pjesme.
"Kako si?" iz misli me trgnuo njegov glas, istog trena sam ga pogledala, nije odavao nikakve emocije, samo je buljio i dalje u nebo dok su mu se oči sjale i bile kristalno plave boje. Uspuhnula sam na njegovo pitanje i nećkala se u sebi da li da odgovorim na ovo iskreno ili da ipak prešutim neke stvari.
"Dobro." promrmljala sam tiho i promeškoljila se u stolici. Da mi je netko rekao da ću nakon šest mjeseci sjediti s bivšim dečkom na balkonu, gledati s njim nebo i slušati pjesme, rekla bi da je lud, da bi odbila nešto tako, no jednostavno ne mogu.
"Samo to?" upitao je i pogledao me konačano. Klimnula sam glavom sasvim sigurno. Da, dobro sam. Okej sam, držim se, ponekad klecnem i padnem, no jaka sam, ustanem i guram dalje polako. I upravo je to trenutak pada, kad sam pred njim ponovno, ne da mi mira. Nemam prostora da zaboravim, da krenem dalje, stalno je tu negdje.
"Nisam se uopće nadao da ću te ovdje sresti." rekao je nastavljajući tako razgovor, da je po mom, šutjeli bi dok nam ne dođu otključati.
"Također." tiho izgovorim i ugrizem se za unutarnju stranu lica da ne pričam dalje.
"Bila si u Frankfurtu?" upitao me direktno pogledavši me, "Aha" promrmljala sam i počeškala se po čelu od nelagode. Sigurno mu je Mijat rekao da me vidio, sto posto.
"Znam da si me vidjela." dodao je u istom tonu, bila sam nekako nesigurna što će dalje reći.
"Jesam." potvrdno sam odgovorila usput klimnuvši glavom.
"Zašto se nisi javila?" upitao me i okrenuo glavu prema meni. Namrštila sam se na ovo pitanje.
"Zašto bi ti se javila? Nismo u kontaktu, nismo više ništa." rekla sam ozbiljno gledajući u zalazak sunca koji polako nestaje i zamjenjuju ga zvijezde i tamno nebo. Plitko sam disala što me i dalje činilo nervoznom.
"Zašto si me onda izbjegla, da te slučajno ne vidim?" podsmjehnuo se na ovo. Čudna mi je činjenica da se zabavlja samnom.
"Ako te baš zanima, bila sam poslovno tamo i nisam došla rješavati stvari sa bivšim i tako će i ostati. I sad sam tu poslovno i rado bi te zaobišla, ali trenutno nisam u toj mogućnosti." nakašljala sam se na kraju, jer sam znala da će pomisliti na to kako je bacio ključ u bazen. Zapravo jadno da me tako na silu mora zadržati ovdje.
"Razumijem." rekao je nekim dubokim tonom glasa, onim hrapavim.
"Ionako da si me vidio ne bi ti dala da mi priđeš" nisam niti uspjela dovršiti već sam bila prekinuta njegovim smijehom.
"Kako znaš da bi ti prišao?" upitao me i dalje u smijehu, što me živciralo. Nisam naviknuta na ovakvog Antu, jako je direktan i nekako ubitačan. Progutala sam knedlu na njegovo pitanje i nisam ništa odgovorila. Nakon par minuta ustao se sa stolice popračen zvukom škripanja iste. Pratila sam ga pogledom kako odlazi u sobu okrenut mi leđima. Samo sam zakolutala očima i uzdahnula. Kroz minutu je došao na balkon sa čašom vode koju je uzeo sa mog noćnog ormarića pokraj kreveta.
"Želim ti se samo ispričati za ono prije šest mjeseci. Stradala si zbog mene." rekao je nakon što je sjeo. Istog trena sam osjetila kako nešto kipi u meni, kao da je potpalio vatru. No odlučila sam šutjeti, razum vodi trenutno, "I jako mi je žao zbog svega kroz što si prolazila kasnije."
Već sam počela cupkati nogom, tako me učinio sad nervoznom, to je za ne povjerovati.
"Ne želim o tome, Ante..." promrmljala sam kroz zube oštro usput stisnuvši šake. Nije dobro. Pogledao me sa nekom dozom žalosti u očima, mogla sam to primjetiti, a i izraz lica mu je bio nekako jadan, obrve su mu bile spuštene, a usne blago otvorene.
"Znam da ne mogu vratiti vrijeme, ali sve bih dao da mogu." počeo mi se dizati tlak i sve oko mene je bilo crno. Potpaljena vatra u meni će se uskoro rasplamsati, imam osjećaj.
"Nije istina." podsmjehnula sam se i pogledala u stranu prema zidu pokraj uspud šmrcnuvši. Zatvorila sam oči na tren da ostanem smirena. Isuse, što mi radi.
"Ti to misliš, ali ne znaš moju stranu priče." ozbiljno je dodao nakon što sam vratila pogled prema njemu. On je izgledao totalno smireno, udobno se smjestio u stolicu i otpio gutljaj vode iz čaše.
"Već si je ispričao, nema šanse da povjerujem u ostatak. Zapravo, ne želim je niti čuti." odmahnula sam glavom sasvim ozbiljno.
"Želim čuti iz tvojih usta da mi opraštaš." rekao je nekako s pognutom glavom, vidno je bilo da mu je žao i da se kaje na neki način. Bože, zašto bi ja trebala povjerovati u to?
Podsmjehnula sam se na još jednu njegovu želju, u ovih pola sata ih ima previše. Prvo želi razgovarati samnom, sad kad je to djelomično ispunjeno, sad već želi i da mu oprostim. Nemam ja njemu što oprostiti, ne smatram naš prekid nekom vrstom uvrijede ili prevare, smatram to nečime što ne znam definirati, drugačije se desilo.
"Ne govori to, molim te. Nemam ti što za oprostiti. Bilo je što je bilo, sad je svatko na svom putu i neka tako ostane, to je moja jedina želja." odlučno sam rekla i bila sam u tom trenutku ponosna na sebe što sam i uspjela.
"Želim samo da sad rješimo stvari, kad smo se već našli ovdje" prekinula sam ga istog trena nakašljavši se "Kad smo se slučajno zaključali" ispravila sam ga sarkastično i dalje ozbiljnim izrazom lica, mogla sam primjetiti da sam mu izmamila osmijeh u kutu usana. Istog trena je odmahnuo glavom da ga slučajno ne vidim. Vjerujem da se sad nasmije da se ne bi suzdržala da i ja ne izmamim osmijeh. Zašto ovaj čovjek ovako djeluje na mene? Nije mi i dalje jasno. No, jedno sam sigurna, a to da ne želim imati više ništa s njim, mi smo svoje raskrstili.
"Dobro, kako ti kažeš. Želim samo da mi je savjest čista." dodao je, na što sam ja zakolutala očima. Tko meni priča o savjesti, skoro sam se prekrižila lijevom rukom.
"Ante, svoje si rekao u bolnici, ne opterećuj se, što je bilo je bilo." odmah sam ko iz topa ispalila u nevjerici koliko je uporan u vezi isprike i savjesti. I inače je uporan što mi se sviđa i volim to, no, sad jednostavno nije to prioritet. Uspuhnuo je, a u trenutku kasnije začulo se otključavanje vrata. Oboje smo okrenuli pogled prema hodniku.
Gospođa sa recepcije nam je viknula da moramo platiti dodatan ključ što mi je još više dignulo živce kad se Ante ponudio da on to plati, nisam odbila jer ne želim i oko toga voditi raspravu. Nek' bude ovog puta po njegovom. Čim je gospođa zatvorila vrata, ovaj put ih ostavivši otključana, ustala sam se s namjerom da konačno izjurim van i uputim se prema nekoj nepoznatoj lokaciji na otoku, zaista mi treba mira da malo razbistrim um.
No, prepriječio mi je put. Stao je direktno ispred mene i pogledao me s visine. Podignula sam namrgođen pogled prema njemu s namjerom da ga operem skroz, no zaustavio me u tome neki njegov blag pogled pun nježnosti i razumijevanja u neku ruku.
"Razumijem zašto si ovakva, puštam te sad, samo ima jedna stvar koju bi volio znati." podignula sam jednu obrvu usput se pomaknuvši korak unatrag, bio mi je previše blizu. I sam je primjetio kad sam to napravila.
"Što to?" tiho sam sa zanimanjem upitala dok je on i dalje stajao na balkonskim vratima.
"Jesi sretna bez mene u svom životu?" kao da se nešto slomilo kad me ovo upitao. Stajala sam šokirana na mjestu s nevjericom. Spustila sam pogled razmišljajući što da mu kažem. Ne znam što da mu kažem kad i ja ne znam točan odgovor. Iskoristila sam priliku kad se naslonio na ugao vrata i otrčala sam van za sobom zalupivši vratima.
Otrčala sam u sasvim nepoznatom smjeru, izletila sam iz hotela dok su me dozivali svi poznati koje sam srela, od Stelle do Leona i drugih. Trčala sam prema nepoznatome dok se nešto lomilo u meni. Boljelo je više nego ikad.
...
Ehh... ljubavne patnje! Tako to vjerovatno ide...
Zanima me koji je vama najdraži ljubavni citat? Slobodno ga pišite u komentaru, baš me zanima :)
Hvala na podršci koju mi pružate do sada, najbolji ste! I hvala na čitanju!
P.S. Zanima me, dolaze li vam obavijesti da sam izbacila novi dio priče?
Volim vas puno <3