"Da bi netko bio voljen, i da bi volio mora prvo imati čistu dušu. Da bi netko bio muž netkome, za tu osobu mora biti spreman u pakao poći."
Gledam u onaj papir već pola sata i čitam tekst iznova i iznova ali mi ništa ne pada na pamet. Šta je Tyler htjeo s ovim mi reći?
"Svaka priča ima sretan kraj, vidimo se lutko tamo gdje sunce uvijek sja. Pred Bogom čekam te ja! Nađi me sad!"
Pred Bogom čekam te ja, koji vrag?
Tamo gdje sunce uvijek sja? Kvragu, ovo postaje već pomalo naporno. A Jasmin polako vozi cijelo vrijeme oko jedne zgrade, dok ne riješim zagonetku nema kući, jer David ne voli kada auto stoji na mjestu, mislim da nas svi već gledaju koji nam je vrag.
- Ok odustajem daj mi pomozi samo malo, jer ne mogu se nikako koncentrirati.
Ona me brzo pogleda i vrati pogled natrag na cestu, njenim licem se razvuče veliki osmijeh dok mi odgovara.
- Tamo gdje sunce uvijek sja. To je lako Selina razmisli gdje uvijek dođeš a ono sunce obasja tvoju kožu kao nigdje.
- Smallwill?
- Hvala Bogu više, da! Napokon mogu voziti tamo, već mi se polako vrti u glavi kolike smo krugove napravile.
Nasmijem joj se dok ona napokon prestaje kružiti oko zgrade i uključi se u promet.
- Ok ovo drugo sada, pred Bogom čekam te ja? Koji vrag?
I tada kao da me udari grom, pročitam riječi još jednom, pa još jednom i iako shvaćam šta piše, mozak blokira i ne želi vidjeti istinu.
- Shvatila si?! - Jasmin me gleda u retrovizor i veliki osmijeh krasi njeno lice. Od šoka mislim da ne dišem, svaki mišić u tijelu se je napeo do pucanja i nisam sigurna da ću izdržati ovo uzbuđenje.
- On! Jebeno ću ga ubiti!
Glasan osmijeh zaori autom i okrenem glavu te pogledam van kroz prozor. Toliko želim da je istina ovo što piše na papiru, toliko žarko želim da mu budem žena, da me strah razočaranja koji me čeka iza čoška.
- Selina. On te voli, i na ovaj način će ti pokazati koliko.
Nastavljam gledati kroz prozor, i nježno rukom dodirnem svoj trbuh, pomilujem ga i osjetim suze u očima.
Tako bi voljela bebo da si i dalje tu.
Zatvorim oči i teško udahnem srce mi se komada i boli me. Ali me vibriranje moga mobitela trzne i ugledam tko me zove.
- Ej Tilla.
- Ej kako si mi?
- Emocijonalno loše, fizički jako dobro.
- Ah Selina, volim te. I jako mi je teško jer nisam kraj tebe da te utješim. Ali misli mi prate samo tebe i ako se nikada više ne vidimo znaj da te volim.
- O čemu ti pričaš Atilla?! Pa ti si blizu uvijek me možeš posjetiti kao i ja tebe.
- Ne ljuti se molim te!
- Šta si napravila! - već podižem glas i nervoza me još veća lovi.
- Odlazim u Evropu.
- Atilla! Koji vrag? Gdje?
- Nisam spremna Selina, jednostavno ne želim ga sada, i uz to napravila sam sranje. Ne mogu i ne želim tebe uvlačiti u sva svoja sranja!
- Šta se desilo? Molim te reci mi!
- Volim te i znaj da uvijek mislim na tebe.
- Atilla! Zašto to radiš?! Molim te ne idi!
- Volim te zapamti to!
- Atilla! - ali tišina s druge strane mi otima dah i suze koje su u očima krenu niz moje lice teći u potocima. Moja sestra, moja jedina obitelj koju sam imam odlazi, bez pozdrava, bez zagrljaj.
- Šta se desilo? - trznem se na glas od Jasmin i podignem već mokre obraze te kroz suze ju pogledam.
- Atilla odlazi iz Amerike!
- Gdje?
- Rekla je da ide u Evropu, ali to nije jebeno mali kontinent! Jasmin, Atilla bježi od nečeg i strah me za nju.
- Nazovi Jasona! - gledam u Jasmin i iako znam da to nije pametna ideja jedina je koju trenutno imam i koja će čuvati moju sestru.
- Ja nemam njegov broj!
- Uzmi moj. - preko ramena mi dodaje mobitel i ulazim u njen imenik te kada nađem njegovo ime, prst mi lebdi iznad i osjećam se kao da izdajem vlastitu sestru.
- Selina, on će ju zaštititi.
Kimnem glavom kao potvrdu samoj sebi i potvrdim poziv. Nakon prvog zvona javlja se njegov glas.
- Jasmin, je sve uredu? - teško udahnem prije nego mu odgovorim.
- Nije Jasmin, Selina je. - tišina se spusti na nas i kao da zna što mu moram prenijeti.
- Gdje je ona?
- Otišla je, ne znam gdje?
Čujem njegovo bijesno disanje i na tren mi je drago što mu ipak ovo govorim preko mobitela.
- Šta ti je točno rekla?
- Da odlazi u Evropu i da je tako sigurnije za sve nas. Kao da bježi od nečega! Molim te Jason nađi ju.
- Naći ću ju! Ali kada se to desi bolje joj je da ima jako dobar razlog ovog bijega.
Odmaknem mobitel od uha čujem i dalje njegov bijesno disanje, te poklopim ne mogu i ne želim se sada nositi s njegovim ispadima. Ali osmijehnem se i na tren mi je drago jer Tilla je upravo postala lovina, a lovac joj je već za petama. Možda sam ju izdala ali ipak moja ljubav za njenom sigurnosti je veća i nitko me neće uvjeriti da sam pogrešno postupila jer sam Jasonu sve prenijela. Slijedeći sat mi proleti u razmišljanju, šta i kako dalje, kuda, briga za Tillom. Sve se skupilo u jedno i pomalo me guši.
- Stigli smo. - nesvjesna toga da je auto stalo, pogledam kroz prozor i ugledam prizor na koji me nitko nije mogao pripremiti.
Cijeli trijem je ukrašen cvijećem, od vrha do dna, a tri brata stoje ponosno kao ratnici na vrhu stuba. Tyler je u sredini i njegov pogled ne napušta moj, vidim svu ljubav u ta dva tamna oka. Dean je s desne strane, a Eliot s lijeve i šalje bleseve poljubce Jasmin.
Sve trojica su obučena svečeno u tamnim odjelima s bijelim košuljama koje ističu njihovu muškost do krajnosti. Da nisam toliko ludo zaljubljena u Tylera, mislim da bi sad kao curica slinila nad ova tri nevjerojatna muškarca.
- Selina izađi. - Jasmin se okrene u sjedalu i pogleda me s ljubavlju.
- Vrijeme je da sreća zakuca na tvoja vrata. - prekinem pogled s Tylerom i pogledam u svoju najbolju prijateljicu.
- Hvala ti Jasmin, za sve.
Kimne mi glavom dok otvara vrata i izlazi iz auta, otvorim ujedno i svoja, a ona uzme Davida iz mojih ruku i makne se da ja mogu izaći.
Tada mi da pravi pogled na Tylera, koji se gledajući u mene spušta na jedno koljeno. Srce mi u trenu prestane raditi, dlanovi mi se u trenutku oznoje, a dah zastane u grlu.
Jasmin me pogura otraga prema njemu i veliki predivni osmijeh obasja njegovo lice.
Šok zaledi moje tijelo i emocije se miješaju u meni, od sreće do tuge.
- Selina, prvi put kada sam te ugledao, moje tijelo je reklo glasno da si moja. Ali okolnosti okolo nas su, nas razdvojili i otjerali daleko jedno od drugog. Ali moje srce te je nastavilo voljeti, nastavilo živjeti samo za tvoj osmijeh. Rodila si nam predivnog sina i želim s tobom još puno djece, želim da tvoje lice zaboravi šta je bol. Želim biti taj koji će tvoj život činiti sretnim sve dok nas smrt ne rastavi. Molim te učini me najsretnijim na čitavom svijetu i postani moja žena odmah ovdje i odmah sad.
Kada ušuti vidim na tren zabrinuti pogled na njegovom licu. Znam i s razlogom je tamo, tri puta me je pitao tri puta sam ga odbila.
- DA! Glasno i jasno DA! - njegova figura u trenu ustane i zaleti se prema meni. Uhvati me u snažan zagrljaj i spoji naše usne.
Tijelom mi vrisne radost i srce mi se ispuni srećom.
- Volim te! Volim te ljepotice moja!
Uz usne mi progovori i po prvi put u posljednja tri dana, znam sve će biti dobro, bitno je da imam njega, i svog sina i ja sam najsretnija žena na svijetu.
- Idemo!
- Gdje? - upitam zbunjeno dok se on okreće i povuče me za ruku.
- Kada sam rekao odmah, to sam i mislio vjenčati ćemo se u dvorištu.
Okrenem se na sekundu prema Jasmin i postavim joj pitanje s pogledom, njeno nježno kimanje mi udvostruči sreću.
Tyler me vuče za sobom i onaj tren kada izađem kroz vrata dvorišta dočeka me obitelj nasmijano lica.
- Svi su tu. - prošaputam dovoljno glasno da me Tyler pogleda i okrene se prema meni.
- Znam ovo nije vjenčanje tvojih snova, nemaš čak ni vjenčanicu ali kunem ti se ako želiš poslije možemo napraviti još veće vjenčanje i ljepše.
- Ne ovo je sasvim dovoljno, žao mi je samo da Tilla nije tu.
- Nismo ju uspjeli pronaći, ali i Sofija neće stići ona se tek za mjesec dana vraća.
Pogledam u nasmijanog Toma koji čeka na početku i shvatim iako sam puno tog izgubila bar sam oca dobila natrag. Koji ne traži ništa zauzvrat.
- Čekam te pred Bogom, gdje ćemo zauvijek spojiti naše živote. - utisne mi brzinski poljubac i produži između stolica prema oltaru od cvijeća.
- Kćeri, dočekao sam i taj dan, odvesti te pred oltar, predati te dalje. Volim te i hvala na drugoj prilici. - poljubi me u obraz ali ja ga iskreno zagrlim i prislonim obraz na njegovo rame. Njegove ruke se zapletu oko mog tijela i ovo mi je sasvim dovoljno.
- Hvala tata, meni je drago jer sam ti dozvolila priliku.
Gledam kako mu se oči pune suzama jer sam ga nakon dugo vremena opet nazvala tata. I osmijeh obasja njegovo lice, a tada mi na um padne gdje se je Tilla skrila.
- Tata je te Tilla zvala? - skrene pogled s mog lica i s sigurnošću znam gdje je.
- Dao si joj onu kolibu na jadranskom moru?! - neprimjetno kimne glavom i samo ispustim glasan dah jer briga napusti moje tijelo. Jason će ju pronaći u to sam milion posto sigurna, i pobrinuti će se za njenu sigurnost.
- Jesi spremna postati žena?
Pogledam u nervoznog Tylera na kraju i u sjedog svećenika koji drži Bibliju u rukama.
- Da definitivno jesam.
- Pa krenimo.
Uzmem ga za podlakticu i laganim korakom krenemo naprijed. Pogled mi zapne za sve ljude koji nas okružuju. Tu je Doris i njen suprug Gabriel, Jasmin već stoji na mjestu da mi bude kuma i drži Davida. Te čujem kako mu tiho tepa zašto njena djeca nisu tako mirna. Stanem pored Tylera i okrenem se prema sjedom svećeniku.
A Isabella i Gabriel Junior trče u krug oko nas dok ih Eliot pokušava smiriti. Angela vrišti jer je gladna, a svećenik već polako briše znoj s svog čela.
Sve je ovo ludilo, sve ovo nekome izgleda čudno, mnogi možda ne bi pristali na sve ovo, ali meni znači najviše na svijetu imati ove ljude za osloniti se, i vjerovati da te nikada napustiti neće. Biti voljen od njihove strane, ispunjava moje ranjeno srce kao nitko i ništa do sada.
Stojim preko puta njega, njegov pogled je na mom licu. Srce mi kuca ubrzano i sve što želim je izreći zavjete i pobjeći s mojim mužem daleko.
Moj muž. Napokon se i to dešava Tyler će postati moj muž. Osjetim kako njegova ruka dotiče moju i spaja nam prste, daje mi prijeko potrebnu energiju da sve sumnje u meni odmah zamru.
Pogledam natrag u svećenika kojeg vidim da priča ali mi njegove riječi ne dodiruju uši.
- Selina! - Tyler me nježno trzne prema sebi i pogledam u njegove oči. Tijelo mi odmah vrisne od sreće kada se spoji s njegovim.
- Da.
- Postavljeno ti je jedno pitanje, ali ti si totalno izgubljena.
- Koje pitanje?
Čuje se lagani smijeh među obitelji iza mene.
- Pitaj te ju ponovo. - obrati se svećeniku.
- Selina Emery Hard da li pristaješ biti supruga Tyleru Casel u dobru i u zlu? U sreći i u zdravlju sve dok vas smrt ne rastavi.
- Da - veliki osmijeh obasja njegovo predivno lice. Spušta glavu i spaja naše usne u vatreni poljubac.
- Možete poljubiti mladu. - ali on to već radi žestoko i ulovim ga za odijelo i privučem još bliže. Klicanje i pljesak me vrati u stvarnost, odmaknem se od Tylera i zbunjeno ga pogledam.
- Jesi ti dao svoj pristanak?
- Naravno da jesam. - osmijeh je cijelo vrijeme tu dok iz džepa vadi jedan prsten i stavlja na moj prstenjak, a zatim se okrene i uzme od Eliota drugi i stavi na isti prst. Gledam u prstenje na mojoj ruci i sve mi je ovo tako nestvarno.
- Ali ja ga nisam čula. - Jasmin me potapša po ramenu, te u ruci pruži sličan prsten kao moj i nesvjesno ga stavim na Tylerov prst.
- Lutko ponavljati ću ti ga svakog dana, svake minute ako je to potrebno ali ne tjera me da opet slušam njegovo brbljanje. Žena si mi sada i dokle god nas smrt ne rastavi. Volim te.
Suze u kutu očiju se nakupe i lagano jedna klizne niz moj obraz.
- Volim te Tyler.
Utisne mi lagani poljubac u usne i okrene nas prema našoj obitelji.
- Predstavljam vam moju jedinu i najljepšu ženu, Selina Emery Casel.
Glasan povik zaori dvorištem i u moje srce se nagura sva ova sreća.
Nakon pozdravljanja i čestitanja Tyler me ulovi za ruku i povede prema izlazu iz kuće.
Izvede nas van na trijem i zagrli otraga dok nas okreće prema desnoj strani gdje se nalaze samo drveća.
- Da li bi željela imati kuću ovdje?
Prvo šok me zaustavi na mjestu i nisam sigurna da li ikako dišem.
- Molim.
- Samo reci, želiš li kuću da nam napravim ovdje, ili negdje drugdje. Bilo gdje na ovoj kugli zemaljskoj!
- Tyler sada kada smo vjenčani mene je uvijek zanimala jedna stvar.
- Koja ljepotice? - usne nježno prisloni na moj vrat i jezikom dotakne moje uho.
- Od kuda vama ovoliko novca? - čujem njegov lagani smijeh dok mi odgovara.
- Eliot je mozak obitelji on je izgradio firmu koju Dean vodi u velikoj jabuci. Ona je podijeljena na tri dijela i svaki mjesec se meni uplaćuje iznos, ali ujedno sam radio dugo godina za FBI.
- Radio?
- Dao sam ostavku, onaj tren kada si završila u bolnici jer nisam siguran da li bi mogao živjeti s sobom da sam na terenu a ti ovdje sama s našim djetetom.
- Volim te.
- Vjeruj mi ja tebe više! Sada mi reci gdje želiš kuću napraviti?!
Podignem ruku i pokažem na mjesto odmah do Jasmin. Već vidim jutra i noći kako sjedimo i pijemo kavu na tijemu, gledamo zalazak sunca. I iskreno što više razmišljam sve više i više želim to.
- Uredu ljepotice, tamo ću ti napraviti kuću.
- Tyler, šta je bilo s mojim polubratom? - pitanje je samo iskočilo u mojoj glavi.
- Pustio sam ga, ali ima zabranu prilaska na kontinent.
- Tyler Casel, ti si dobar čovjek.
Okrene me prema sebi i strastveno spoji naše usne. Podigne me u svoje naručje i odigne od zemlje.
- Mama. - tihi dječiji glas nas zaustavi i pogledam u svog sina. Izvučem se iz Tylerovog stiska i spusti na pod. David me gleda s svojim tamnim očima i nježno nogicama potrči meni u zagrljaj.
Podignem ga i okrenem se prema Tyleru.
- Za ovo se živi. - tiho mi šapne u uho dok nas svojim velikim rukama grli otraga. Pogledamo prema mjestu gdje ćemo izgraditi našu kući i nikad u životu ne osjetim veći spokoj.
Imam sve što jedna žena može poželjeti.
A to je ljubav, obitelj, i sreću da mi je vraćeno povjerenje u ovog nevjerovatnog čovjeka.