Zavedi me!🔚

Devetnaesto poglavlje

- Selina, dušo stigli smo! - ona se trzne i uspravi na sjedalu te pogleda prema velikoj zgradi. Radije bi trpio mučenja na mom tijelu nego da moram gledati ženu koji volim kako neprekidno plaće. A utješiti ju ništa i nitko ne može, ovo putovanje je bilo izuzetno naporno za sve troje.

- Tyler hoću prvi ću uči da provjerim onog lika kod ulaza što je Jason javio?! - Eliot me gleda u retrovizor i samo mu kimnem glavom, dok on otvara vrata i trči prema zgradi. Nježno uzmem Selinino lice u svoje ruke i spusti joj poljubac na čelo.

- Atilla će biti dobro, ona je jaka kao ti i prebroditi će ovo! - nježno joj palcem obrišem nove suze i snažno ju povučem u svoj zagrljaj. I dovoljno mi je što ju držim, pružam joj svoju snagu na dlanu, i molim Boga da joj pomogne.

- Može te izaći! - Eliot lupi lagano prstom po prozoru.
Otvorim vrata i nježno povučem Selinu za ruku.
- Na trećem katu je, i rekla mi je medicinska sestra da je sada stabilno, ali da su ju dva puta oživljavali. I nema nikoga sumljivog na ulazu.

Selina se pored mene trese kako Eliot izgovara sve što je saznao i znam potrebno joj je da vidi Atillu da bi bila uvjerena da je još živa.
Povedem ju brzo prema ulazu i prema liftu onaj tren kada izađemo iz lifta zamrznemo se na mjestu jer Selinina mama vrišti na Jasona toliko glasno da su svi izašli da vide u čemu je problem.

- Gospođo ovo je intenzivna, morate se smiriti! - medicinska sestra pokušava umiriti
- Kako da se smirim ovaj konj mi neda blizu kćerke! - bijesno se okrene prema medicinskoj sestri i na nju istrese svoju frustraciju.

A tada ugleda Selinu i njene oči se napune suzama dok trči prema Selini. Otrgne ju iz mog zagrljaja i snažno povuče prema sebi. Selina stoji hladna kao led, čak joj ni ne uzvrati zagrljaj.

- Selina Emery, molim te reci mu da se makne s vrata, već dva sata s njim vodim borbu! - pogledam prema Jasonu i vidim da je bijesan. Vjerovatno bi i ja bio da sam dva sata slušao zvocanje od ove žene.

- Mama molim te pusti me, nemam snage sada za tebe! - izvuče se iz njenog zagrljaja te se vrati za korak prema meni, i spoji naše ruke. Srce mi je puno jer je stala na moju stranu.

Susan spusti pogled na naše ruke i bijesno pogleda natrag prema Selini.
- I dalje živiš u bogohulju! Za ovo si ti kriva, Bog Atilli naplaćuje tvoje grijehe! - prije nego uspijem reagirati Eliot stane ispred nas i unese joj se u lice.

- Vi se i dalje pitate zašto ne možete vidjeti svoju kćerku, pa kada vam je jezičina do poda ni ja ne bi vas pustio u sobu!
- Mama trenutno želim vidjeti Atillu, a kasnije ću s tobom pričati. - Selina me povuče dok ide prema Jasonu koji i dalje stoji ispred kao vojnik.

- Selina ovo je Jason. - pokažem rukom prema nabildanom muškarcu. Jason pruži ruku i nježno se rukuje s Selinom.
- Draga uđi unutra i budi s sestrom, ja ću biti ovdje ispred. - poguram ju prema vratima i Jason se pomake u stranu dok ona ulazi unutra.

- Šta se dešava Tyler? Zašto je Atilla ranjena? - zbunjeno pogledam u prijatelja i ovo je prvi put da vidim zabrinutost na njegovom licu, a znam ga već godinama.
- Ne znam tko ju je ranio, ali koliko smo uspjeli saznati netko želi Selini poručiti da učini onako kako joj je rečeno.

- Tko je taj netko?! - ljutito me upita.
- Njen brat ili otac!
- Henry Junior Denson?!
- Da on je zahtijevao da se Selina sama povuče s oporuke, jer je stari sve ostavio Davidu ili Selini nisam siguran.

- Jebote, znam tko je ona ženska! - brzo proleti pokraj mene i pratim ga dok odlazi prema ostavi te naglo povuče vrata. Unutra leži žena u nesvjesti, glava joj je u nezgodnom položaju ali i dalje diše.

- Eliot, pripazi na aždaju! - Jason mu dobaci.
A Eliot se odmah postavlja ispred Susane dok ona sjedi na stolici ispred vrata.
- Sve ću vas tužiti! Gamad!
- Samo naprijed gospođo, ali ja tako brzo mogu pronaći ono što skrivate ispod tepiha i okrenuti protiv vas! - Jason joj odgovori dok mene gura u prostoriju te zatvara vrata za nama.